5. korizmena nedjelja
U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«
Iv 8, 1-11
Isus ne dovodi u pitanje, da je žena sagriješila i da je zlo učinila. Isus joj reče: "Idi i odsada više nemoj griješiti." Drukčije kazano: "Idi, ali idi s Bogom!"
Isus ne priznaje ljudima pravo, da o njoj sude. Jer, svi smo mi grješnici, i mi kao tobožnji pravednici nemamo pravo, bacati kamenje na druge.
Isus ne potvrđuje njezin krivi put, nego joj vraća dostojanstvo po svome opraštanju. Tako je stvarno moguć novi početak! Zahvalimo Gospodinu Bogu za ovo vrijeme pripreme za Uskrs. Marija, Majka Božja po svome zagovoru upućuje nas na istinski put obraćenja i obnove srca.
Grijesi kao kamenje
Dva su muškarca posjetila svetog čovjeka želeći ga upitati za savjet.
– Sagriješili smo i savjest nam je uznemirena. Možeš li nam reći što nam je činiti kako bi nam bilo oprošteno i kako više ne bismo griješili? – upitaše ga.
– Kažite mi svoje grijehe – reče im sveti čovjek.
– Učinio sam veliki grijeh – odgovori prvi muškarac.
– A ti? – upita sveti čovjek drugog muškarca.
– Ah! – odgovori ovaj – Ja sam počinio više loših stvari, ali su tako male da jednostavno nisu zamjetljive.
Pobožni je čovjek dugo razmišljao.
– Evo što morate napraviti – konačno reče. – Pođite i za svaki grijeh koji ste počinili donesite kamen.
Muškarci su otišli. Prvi se brzo vrati s iznimno teškim kamenom, tako teškim da ga je jedva nosio. Stavi ga pred svetog čovjeka. Nakon dugog vremena stiže drugi muškarac noseći bez napora vreću kamenčića. I on ih stavi pred svetog čovjeka.
– Sada – reče sveti čovjek – uzmite kamenje i vratite ga tamo odakle ste ga uzeli.
Prvi muškarac uze svoj kamen i vrati ga na mjesto odakle ga je uzeo. Drugi se sjeti mjesta gdje je uzeo tek nekoliko kamenčića, a odakle je uzeo ostale nije se mogao sjetiti. Vrati se za nekoliko trenutaka i reče da mu je ta zadaća preteška.
– Moraš znati, sinko moj, da su grijesi kao kamenje. Što je čovjek teže sagriješio, to dublje shvaća težinu grijeha, a kad se iskreno kaje, tada mu je oprošteno. Ako čovjek ponavlja manje grijehe, ne osjeća posebnu krivnju pa mu zato nije žao i ostaje grešnik. Sada vidiš koliko je doista važno kloniti se kako malih tako i velikih grijeha.
Isusa polažu u grob
Stoljeće dvadeseto. Stoljeće nazovi napretka, ali stoljeće svjetskih ratova i okrutnih ideologija.
Stoljeće nacizma, komunizma. Tim ideologijama krvavi je danak platio i hrvatski narod.
Bilo je to stoljeće suza, krvi i progona.
Stoljeće Bleiburga, Križnih putova, Jazovki i Hudih jama, Lepoglava i Golih Otoka, Škabrnja i Vukovara.
A moćnici ovoga svijeta, čije ruke još nisu oprane od krvi nevine, htjedoše i Crkvu, pokopati u grob.
Ali jer to bijaše stoljeće Božjih apostola, koji poput blaženoga Alojzija Stepinca ostadoše pored križa svoga Gospodina i Učitelja, zato to bijaše i stoljeće uspravnosti i opraštanja…
Pomolimo se.
Isuse u grob položeni, podari našoj zemlji živorodne plodove iz krvi mučenika i stradalnika kojom je natopljena.
Iz grobova koji odišu tvojim uskrsnućem, ti podigni nove apostole i svjedoke svoje ljubavi.
|
Đuro Šmer r. 1934. iz Hrženice, M. Gupca 30. Marta Stančin r. 1944. iz Hrženice, Ludbreška 33. Mir vječni! |
|