5. korizmena
U ono vrijeme: Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus:»Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu« To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.
Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Iv 9 , 1-41
susrećemo se sa smrću – s bolnom činjenicom u životu čovjeka.
Čovjeku se teško pomiriti da moraju umrijeti njegovi najdraži i na
koncu i on sam. U čovjeku je ugrađen nagon za životom i normalno
je da čovjek kao ljudsko biće želi živjeti i da bježi od smrti.
Pred tebe stavljam danas kako se naš Gospodin odnosio prema smrti i kako je doživio smrt svojeg prijatelja Lazara. Buđenje mrtvaca ne događa se svakog dana. Takvo nešto je nemoguće ako promatramo uobičajeni tijek života, a to je da se čovjek rađa, živi i umire. Čovjekovo smrtno tijelo vraća se u zemlju kako čitamo u knjizi Postanka. Na Pepelnicu smo stavljali pepeo na glavu ljudi i govorili riječi: „Sjeti se čovječe da si prah i u prah se vraćaš.“ Ako promatramo evanđelje iz našeg ljudskog stanovišta, nemoguće je da mrtav čovjek oživi. Ali za Boga ništa nije nemoguće.
Zašto Isus, sin Božji, čini ovaj čudesni znak oživljenja prijatelja Lazara?
Ljudi trebaju iz ovog čuda prepoznati da je Isus obećani Spasitelj.
Kada se dogodilo da je Isus oživio Lazara, mnogi su povjerovali u Isusa. U buđenju mrtvaca Lazara vidi se slika uskrsnuća od mrtvih. I mi ćemo se preobraziti u slavu Gospodnju, ukoliko smo ovdje na zemlji povezani s Bogom i činimo djela ljubavi.
„Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro.“ Te riječi Lazarove sestre Marte zvuče kao prigovor. Koliko se puta takav ili sličan prigovor ponovio u našem životu. On glasi poput: Zašto Bog ne uslišava naše molitve? Zašto je osoba za koju smo žarko molili umrla? Zašto majka umire od raka za koju su djeca žarko molila? Je li Bog gluh na naše molitve? Mnogi ne mogu vjerovati u dobroga Boga, jer su razočarani u Njegovu pomoć. Marta nije izgubila vjeru. Ona vjeruje da smrt nije ono zadnje u životu čovjeka, da nema zadnju riječ. Smrt je samo prijelaz iz ovog zemaljskog života u nebeski. Marta nije očajna iako je boli smrt njezina brata. Marta vjeruje u uskrsnuće To je bit kršćanskog vjerovanja. To je neprocjenjiva utjeha u trenucima ljudske boli za dragim osobama.
Isus je kao čovjek plakao za prijateljem Lazarom.
Kao Sin Božji pokazao je, uskrisivši Lazara, da je gospodar i života i smrti.Vjera u Isusa tješi nas. Čovjek bez vjere da postoji prekogrobni život, nema pravog odgovora na zagonetku smrti niti ne nalazi smisao života na zemlji. Isus je rekao: „Tko u mene vjeruje, živjet će, ako i umre.“ Za nas kršćane je odgovor na zagonetku smrti: Vjera u Isusa, u Uskrsnuće od mrtvih i život vječni. Amen.
 |
Dragi vjernici, dragi moji križoputnici! S obzirom na sve ove nemile događaje koji su pogodili čitav svijet, potom našu malu Hrvatsku i, tome posljedično Crkvu, samo nekoliko uputa kako i na koji način vjernik treba prihvatiti ili bi bilo poželjno da prihvati ovu situaciju. Dakle, u ovom slučaju se držim uputa civilnih vlasti jer idu u smjeru da zaštite druge. Sve planirane aktivnosti naše župne zajednice ODGAĐAJU SE dokle god se te uredbe ne promijene, budimo primjer drugima poniznom poslušnošću i strpljenjem! Ove godine velikog križnog puta po cijeloj župi ne bude, ali to nije razlog da ga vi sami ne izmolite. Predlažem da moleći križni put ove nedjelje iz svojeg molitvenika upalite svijeću kao znak dubljeg sjedinjenja s Krstom i sa svima koji pate. Iskoristimo ovo milosno i izazovno vrijeme korizme za molitvu, meditaciju, post, dobru knjigu i film te budimo živa podrška dijelima ljubavi našim obiteljima, prijateljima i svima potrebitima u ovom izazovnom vremenu. |
 |
 |
 Štefanija Čurila r.1940. iz Sv. Đurđa, Dravska 16. Mir vječni! |
 |
|