5. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: "Svi te traže." Kaže im: "Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao." I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
Mk 1,29-39
Kršćanska jakost, jedna od četiri, temeljne ili stožerne kreposti – potrebna je svima nama. Zemaljski naš život pun je napora, borbe, boli i trpljenja. Neprestano se moramo boriti za svoje zdravlje, za svoj posao, za svoj dobar glas, za svoje pravo, a nadasve za krepostan, čestit i pošten život. Tako je naš život na zemlji zaista jedna neprestana borba, patnja i bol. Ali uz Božju milost imamo i puno lijepih trenutaka.
Riječ župnika
Poštovani župljani, dragi čitatelji našega župnog listića!
Život kojeg mi živimo ide jednim ubrzanim tempom da ga jednostavno ne stignemo pratiti onako kako bi se moglo očekivati, da ne kažemo onako kako bismo ga morali živjeti. Tko je tome kriv? Tražimo li kao uvijek krivca negdje drugdje, samo ne tamo gdje smo mi. Upravo čitanja današnje nedjelje žele pobuditi u nama svijest da život ide onako kako mi to želimo. Jasno, ne uvijek kako bismo to mi željeli, ali ide.
Što učiniti da mijenjamo svoj život, da mijenjamo svoje navike, da prihvaćamo križ patnje i boli kao nešto "normalno". Svatko je od nas ponekad pritisnut sličnim jadima. Da li tražimo samo utjehu od drugoga ili smo je spremni i sami nekome pružiti. Isus upravo to od nas očekuje: Dijeliti patnju s drugima i patnju sam prihvaćati iz vjere. Mogu li ja to???
Vaš župnik
Ljubav se uči
Kad se u Indiji govori o stvaranju muškarca i žene, pripovijeda se slijedeća legenda: kad je Stvoritelj završio sa stvaranjem muškarca, bio je svjestan da je iskoristio sve sastojke, koji su mu bili na raspolaganju. Nije bilo više ničega trajnog, stabilnog, čvrstog od čega bi mogao stvoriti ženu. Stvoritelj je dugo vremena razmišljao i na kraju uze:
mjesečevu puninu, savitljivost vinove loze i treperenje trave, vitkost trstike i cvjetanje cvjetova, lakoću listića i svjetlost sunčevih zraka, plačljivost oblaka i nestalnost vjetrova, zečju plašljivost, paunovo šepurenje, mekoću ptičjeg perja i tvrdoću dijamanta, slatkoću meda i okrutnost (ljutinu) tigra, žar vatre i hladnoću snijega, brbljavost papige i pjev slavuja, dvoličnost lisice i vjernost majke lavice.
Pomiješavši sve te netrajne elemente, Stvoritelj stvori ženu i dade je muškarcu.
Nakon tjedan dana dođe muškarac i reče: "Gospodine, stvorenje koje si mi dao jako me unesrećuje. Toliko govori i tako me nemilosrdno muči da ne mogu odahnuti. Hoće da se neprestano brinem oko nje i tako gubim vrijeme. Plače za svaku sitnicu i živi besposleno. Došao sam da Ti je vratim, jer ne mogu s njom živjeti."
"Dobro" - odgovori Stvoritelj i uze je natrag.
Nakon tjedan dana vrati se muškarac i reče: "Gospodine, od kad sam vratio ono stvorenje, život mi je postao tako prazan. Stalno mislim na nju - kako je plesala i pjevala, kako me je ispod oko gledala, kako me je zadirkivala i kako se naslanjala na mene. Bila je tako lijepa i tako nježna u dodiru. Obožavao sam slušati njezin smijeh. Molim Te, vrati mi je natrag.
"Dobro" - odgovori Stvoritelj. I muškarac je opet uze k sebi.
Nakon tri dana opet dođe i reče: "Gospodine, ne razumijem i ne znam to objasniti, ali nakon svih mojih iskustva s onim stvorenjem, došao sam do zaključka da mi pravi više problema nego radosti. Preklinjem Te, uzmi je natrag! Ne mogu s njom živjeti!"
"Ali ne možeš živjeti ni bez nje" - odvrati Stvoritelj.
Zatim se okrenu leđima do muškarca i nastavi svoj posao.
Muškarac sav razočaran reče: "Što da radim? Niti mogu živjeti s njom, a niti bez nje!"
Ljubav je osjećaj koji treba učiti.
To je napetost i ostvarenje.
To je velika čežnja i neprijateljstvo.
To je radost i bol.
Nema jednoga bez drugoga.
Sreća je samo dio ljubavi - onoga što treba naučiti. Patnja također spada u ljubav. Ona je tajna ljubavi, njezina ljepota i njezin teret.
Ljubav je osjećaj koji treba učiti.
U predvečerje života
U predvečerje života bit ćemo pitani o ljubavi, piše Ivan od Križa.
Kad postane ozbiljno, kad dođe ono bitno, kad budemo morali davati račun, kad budemo morali dati račun o našem životu, onda nećemo biti pitani o tituli, putovanjima, službi ili djelovanju, nego ćemo biti pitani o ljubavi. Ljubav se može na mnogo načina pokazati - kao milosrđe s prekršiteljima, kao utjeha žalosnima, kao dijeljenje s gladnima, kao pomoć potrebnima....
Bog nas neće prvotno pitati jesmo li pripadali progresivnima ili konzervativnima, nego jesmo li ostvarili svoju vjeru samo iz ljubavi prema njemu ( a ne iz drugih razloga.)
Bog nas neće prvotno pitati jesmo li bili premalo apostolski aktivni, nego jesmo li mi bili aktivni iz ljubavi prema njemu (a ne po pritisku) ili jesmo li mi iz ljubavi prema njemu ( a ne iz komoditeta, nezainteresiranosti ili lijenosti) ne sudjelovali u takvim aktivnostima.
Bog nas neće prvotno pitati jesmo li mi satima molili, nego jesmo li molili iz ljubavi prema njemu.
Bog nas neće prvotno pitati jesmo li mnogo govorili, ili jesmo li mnogo šutjeli, nego jesmo li iz ljubavi prema njemu govorili ili šutjeli.
Bog nas neće prvotno pitati jesmo li zbog kojeg pametnog razloga postili, nego jesmo li postili iz ljubavi prema njemu.
Bog nas neće prvotno pitati jesmo li živjeli kao svećenici, redovnici ili laici, nego jesmo li živjeli iz ljubavi prema njemu.
Bog nas neće prvotno pitati jesu li nam planovi ili djela uspjeli ili nisu, jer ono što nam čini život vrijednim nisu veliki planovi, ni djela, mnogo govoriti ili mnogo šutjeti, nego ljubav koja stoji iza tih čina. Ne može svaki čovjek mnogo učiniti, ne može svaki puno postiti ili satima na koljenima moliti, ali svaki može ljubiti.
U večer našeg života bit ćemo pitani o ljubavi.
Friederike Ferstl
 |
Župni vjeronaukUtorak Prvopričesnici -14.00 h Krizmanici 15.00 h |
 |
 |
 Anka Kovačić |
 |
|