5. uskrsna nedjelja
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: "Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte
u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih
vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno
ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put."
Reče mu Toma: "Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?"
Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da
ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga."
Kaže mu Filip: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!" Nato će mu Isus: "Filipe,
toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako
ti onda kažeš: 'Pokaži nam Oca'? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi
koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.
Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista,
zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih
činiti jer ja odlazim Ocu."
Ivan 14,1-12
Ja sam Put i Istina i Život…
„Reče mu Toma: 'Ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?'“ (Iv 14,5)
Eh, Toma, Toma – pomislimo često dok slušamo evanđeoske izvještaje o njemu. Zapravo, podsjeća me to na gledanje 'sapunica'. Većina ljudi koji gledaju sapunice, užive se u događanja i nepravde u seriji. Zgražaju se nad 'teškim sudbinama' glavnih glumaca, u susretima s obitelji i prijateljima komentiraju 'strahote' koje pogađaju najnevinije, smišljaju 'kazne' za 'zle' i 'pokvarene', a kada se sami nađu u situaciji činiti pravdu ili nepravdu, pomoći ili odmoći bližnjemu; dva puta promisle i odvagnu vlastitu korist.
Nismo li svi mi ljudi slični? Čudimo se apostolu Tomi koji ne razumije Isusove riječi, najradije bismo ga prekorili zbog njegove nevjere, a kada sami trebamo pokazati vlastitu vjeru… Dva puta (ako ne i više) važemo i razmišljamo o tome hoćemo li imati ikakvu korist i što će ljudi oko nas misliti o nama…
Čudimo se apostolu Tomi, a zaboravljamo Isusove riječi: „Toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš? Tko je vidio mene, vidio je i Oca“ (r.9)
Na početku ove školske godine napravih jedno testiranje: zamolila sam svoje krizmanike da upitaju svoje kumove kada su oni susreli Isusa. Krizmanici su se iznenadili, ali još više su bili iznenađeni roditelji i kumovi kada su im krizmanici prenijeli moje pitanje! Odgovori su očito bili takvi da ih se krizmanici nisu ni usudili ponoviti! (Bože, hvala ti na nježnosti mojih krizmanika!)
Uskrsno vrijeme je odlično razdoblje u godini kada trebamo razmisliti o svojoj vjeri! Trebamo se upitati: kada sam ja susreo/la Isusa? Kada sam posljednji put doživio/la Isusovu prisutnost u euharistiji? (A svi koji sumnjate u STVARNU prisutnost pohitite u Ludbreg i posjetite Svetište!) Kakav je moj život? Odgovor na to pitanje treba biti u svjetlu sljedećih Isusovih riječi: „Zaista, kažem vam: tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim, i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.“ (r.12) U uskrsnom vremenu čitamo Djela apostolska, razmišljamo o životu prve Crkve. Znate li kakvi su bili prvi kršćani? „Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja“ (Dj 2,42-43) Činili su čudesa i znamenja! Baš kao što je Isus obećao! A strahopoštovanje je obuzimalo sve koji su ih vidjeli!
Kada me ljudi pogledaju, kada vide još život, kada čuju za moja djela, osjete li ljudi strahopoštovanje? Ako odgovor na ovo pitanje nije: da; moram još dosta raditi i rasti u svojoj vjeri! Ne brinite kako ćemo to postići, ta Isus nam je već dao odgovor: „Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“ (Iv 14,6)
Tko od nas ne nosi u sebi čežnju za domom, za oazom mira, gdje se može odmoriti od životnih oluja? Na tu čovječju pračežnju želi Isus dati odgovor: ponajprije bodri svoje učenike ("Neka se ne plaši vaše srce... Vjerujte u mene...") i navješćuje svoj rastanak, ali rastanak, koji u sebi već sadrži ponovno viđenje. On ide ispred svojih apostola, kako bi u im u kući svoga Oca pripravio stan – mjesto šutnje i mira, dom.
"Vi znate put, kamo idem!" Isus pokušava još jednom skupiti zajedno sve što je sa svojim učenicima iskusio. No Toma i Filip izriču ono što i sve ostale tišti: "Ne znamo kamo ideš!" I mi želimo katkad jasnu informaciju o mjestu koje nazivamo "nebom". Do tamo nas ipak ne vodi ni jedna cestovna karta. Sam Isus je put k Ocu, k nebu, doma, i njega valja slijediti. Zapravo još i više: tko poznaje Isusa, poznaje i Oca.
Isus nije samo put, već i istina i život. Što je istina? – Zadnji temelj i izvor onoga što ljudi traže, ono zbog čega su stvoreni, uzima obličje u Isusu. On je život, jer ljudima prenosi Božju sigurnost i Božju vjernost. On je konačno put, istina i život, jer je jedan s Ocem: on je u Ocu i Otac je u njemu.
Jedan od najljepših i najradosnijih aspekata kršćanstva je, da ne vjerujemo u nekog anonimnog, bezličnog Boga. Suprotno drugim religijama je kršćanstvo religija, u kojoj Božje lice prepoznajemo u Isusovu licu. Nastavljamo li, djelo koje Isus na zemlji započe, prepoznajemo li njegovo lice u licu naših susestri i subraće, onda smo s njime na putu k cilju. Jer ti ćeš nas, Gospodine, voditi na putu života i otvoriti nam svoj dom!
 |
Roditelji naših ovogodišnjih krizmanika darovali su svijećnjake na parafinsko ulje. Zahvaljujem se Zlatku Turković na slici koju smo darovali djelitelju svete potvrde. Svima veliko HVALA. VJERONAUK:prvopričesnici u srijedu u 16:00h |
 |
|
 |
 |
 |
|