5. uskrsna nedjelja
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
„Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.“
Iv 15, 1-8
Gospodine, pomogni svojim kršćanima da rastu u vjeri krštenja, te budu ustrajni svjedoci i promicatelji pravednosti i istine među ljudima.
Bog hoće da mi rastemo. Bog neće izrasline, mali i divlji rast.
Bog hoće da mi imamo život. Bog hoće da mi rastemo u ljubavi.
Tada je tu Božje kraljevstvo. Jer sam Bog je ljubav.
I onaj tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog ostaje u njemu.
Često se pitam da li smo mi kršćani svjesni neophodnosti i žurnosti donošenja ploda. Naš život će se jednom mjeriti po tome kakve smo plodove donijeli. I pri tome stojimo pod stanovitim pritiskom donošenja ploda. Zahtjev da se bude plodonosan ne vrijedi samo za pojedince u smislu "Spasi dušu svoju" nekadašnje lozinke pučkih misija, on vrijedi kako za čitavu Crkvu, tako i za svaku župsku zajednicu.
Isus potiče svoje učenike: Ostanite u meni, onda ću ja ostati u vama. I tko u meni ostane, taj će donijeti obilat plod, jer odijeljeni od mene ne možete ništa učiniti. Sigurno se ovdje ne radi samo o nekom mistificiranom jedinstvu s Kristom i više od osobne pobožnosti. Ostati u Kristu znači: ostati na njegovom tragu, nasljedovati ga u djelima, u nekom smislu imitirati. Samo kršćani koji žive kao on, ti će donijeti ploda.
Bože, gdje si? Ima trenutaka kad je čovjeku pred očima sve mračno, kad ne vidi je li išta ostalo od njegove vjere i njegovog čvrstog pouzdanja u Boga. Čovjek onda ulazi u tamu, u napuštenost, osjeća se odbačenim i posve samim u svojim bolima. I tada se prolama krik: „Bože, gdje si?“ Ili: „Eli, Eli lema sabahtani?“ Doista, ima trenutaka, kad nam se čini da smo sami i zapušteni i da od naše vjere ima samo nekih jadnih ostataka. Pa ipak! To su tek kušnje. Vjerom znamo i srcem osjećamo kako je nemoguće da bi kršćanin bio sam i zapušten, baš kao što nije bilo moguće da Isus bio sam, izvan zajedništva sa svojim Ocem. Upravo nam o tome danas Isus progovara u prelijepoj slici loze i trsa.
„Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar… Ja sam trs, vi loze."
Jeste li kada imali priliku obrezivati lozu? U prvi mah izgledaju jednako odsječene lozo i one koje su ostale na trsu. A razlika je bitna: one prve umiru, one druge žive. Tako i mi: vezani smo istim sokovima s Kristom. Bez njega ne možemo ništa učiniti. Sve je u njemu i po njemu.
„Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam.“ To je ono. U Bogu smo. I naravno da nam je onda sve moguće. Valja samo povjerovati i radovati se Božjoj snazi i blizini.
Anđeo promjena
Anđeli dolaze u različitim odjećama. Oni vladaju umijećem promjena. Oni se mijenjaju u ljude koji nas prate na našim putovima. Mijenjaju se u liječnika koji nam liječi naše rane, u terapeuta koji nas izvlači iz zapletaja naših neurotičnosti, u svećenika koji nas oslobađa naše grješnosti. "Anđeli dolaze neočekivano", pjeva jedna moderna pjesma. Nekad je to prijatelj ili prijateljica, koji ti riječ reknu da ti sve ponovno zasja u novom svjetlu. Ponekad je to dijete koje te gleda i pokazuje kako su nevažni problemi, koje sa sobom potežeš.
Anđeli su umjetnici promjena. Anđeo promjene želi te uvesti u tajnu promjene tebe samoga. Ako želiš živjeti, moraš se uvijek i iznova mijenjati. Što se ne mijenja, zakržlja. C.G.Jung je rekao da je najveći neprijatelj promjena životni uspjeh. Tada čovjek misli: pa sve je dobro. Ne treba se ništa mijenjati. A tada ti ljudi izvanjski i nutarnje ostaju na mjestu. Ponavljaju isti način govora kao što su govorili i pred dvadeset godina. Posižu za istim rješenjima koja su uvijek funkcionirala. Postaju dosadni, jednolični. Nema nikakvog užitka s njima se družiti. Njihovo učenje i mišljenje je zastarjelo, kao hladna kava koja više nema nikakvog okusa.
Anđeo promjene želi te osokoliti da na sve što je u tebi gledaš blagim pogledom, jer je sve u tebi materijal, koji se želi promijeniti dok kroz sve ne zasvijetli nepatvorena slika.
Anselm Grün: 50 Engel für das Jahr
Crkva light
U muzejima vise stare slike pakla koje su naslikali glasoviti umjetnici. Samo veliki poznavaoci su pročitali Danteovu "Božansku komediju". Samo u ušima starijih odzvanjaju misijske propovijedi njihova mladenaštva i strah pred ispovjedaonicom. To su bila vremena. Većina od nas osjeća olakšanje, jer se više ne propovijeda o strahu od pakla. Malo koji suvremenik ovdje vjeruje u pakao. Ni u đavla, ne.
Više volimo harmoniju, sklad. Bog je dobar, govorimo. Ni pjesmu "Strogi suče.." više ne pjevamo. Na ispovijedi nismo bili već duže vrijeme. Ne vjerujemo ni da je šesta zapovjed više tako važna. "Stanje smrtnog grijeha" - pa ni pojam više ne poznajemo. A još manje možemo prihvatiti da naša djeca, koja nisu crkveno vjenčana, "žive u konkubinatu" i da zbog toga kasnije moraju ispaštati u paklu. Bog ima druge brige. Umjesto strašne vijesti - radosna vijest. Vjera light, glasi parola.
U župi se postupa s ljubavlju. Samo ne konflikte. Sve po mogućnosti harmonijski. Dječica smiju po crkvi trčati za vrijeme mise. Smije se i pljeskati. U uređenju liturgije trči se za novim efektima i akcijama da bi se povećao broj prisutnih.
Tko neće uočiti da je već u crkvi postalo dosadno. Više se ne traži ono sočno i vitalno, ono što jako uzbuđuje naše osjećaje, što je stvaralačko i kritično. Umjesto toga: inflacija riječi, blagorječivosti, pobožnih fraza. I mnogo štampanog papira. I ono najgore, sve to nema nikakvog ploda. A nitko ne povlači zaključke. Oni koji su u crkvenim klupama i društvenim prostorijama, žele tako. Onaj tko ne dolazi, njemu možda vjera nije teška, nego "light".
Herman Josef Coenen
Samo ako ljubim
Samo ako vjerujem, tada živim.
Samo ako živim, tada se i nadam.
Samo ako se nadam, tada i ljubim.
Samo ako ljubim, tada i vjerujem.
Želim misliti misli mira, Bože, kad oko nas prijeti razaranje.
Misli nade želim misliti, Bože, u svijetu punom beznađa.
Misli opraštanja želim misliti, Bože, pod udarcima bičeva laži.
Misli ljubavi želim misliti, Bože, u oceanu hladnoće ravnodušnosti.
Župni vjeronaukUtorak -Krizma 15.00 h Susret krizmanika s djeliteljem potvrdeNaši krizmanici i roditelji susreli su se s dekanom Ivicom Košutić 28.4.2015. u župnoj crkvi uoči primanja sakramenta Sv. Potvrde. Krizmanici pokazaše zavidno znanje i vjeru uoči primanja sakramenta Sv. Potvrde. DOĐI DUŠE PRESVETI |
|
Lara Vađon kći Igora i Željke iz Karlovca, Mirna 12 Vanesa Oršoš kći Zvjezdana i Zvjezdane Oršoš iz Sv. Đurđa, Cvjetna 1a |
Roza Jug r.1933. iz Hrženice, Varaždinska 24 Marija Jagić iz Hrženice M. Krleže 33. , Pokopane u Hrženici. Mir vječni. |
Ozivaju se Mirlea Međimorec r.1989. iz Sesveta, Br. Radića 16. i Mirko Stančin r.1983. Hrženice, Mirni put 2. Vjenčanje je 30.5.2015. u Sv. Đurđu. Za ženidbenu zaperku javite župnom uredu. |
|