5. Uskrsna nedjelja
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.«
Iv 14, 1-12
GOSPODINE, POKAŽI NAM OCA . .
Na posljednjoj večeri bilo je svečano. Isus je bio razgovorljiv, kao rijetko kada. Apostoli su ga slušali otvorenih ustiju. Kada im je tumačio svoje odnose prema Ocu, Filip se ohrabrio i prekinuo Ga. Iz dubine duše izašla mu je molba: Gospodine, pokaži nam Oca . . . Molba, koja nije samo Filipova. Prije njega i poslije njega tu molbu je osjećalo toliko ljudskih srdaca i izgovaralo ju je toliko ustiju. U pomalo grubim oblicima još je i dan-danas mnogo puta čujemo među jednostavnim ljudima, kada u raspravama o vjeri netko samosvjesno i pobjedonosno odsiječe: Ja vjerujem samo u ono što vidim! Pokažite mi Boga, pa ću Ga priznati!
U nezdravom pobožnom obliku javlja se tamo, gdje bi vjernici na svaki način htjeli vidjeti čudo, ili barem one koji su vidjeli čuda, ili barem mjesto, gdje se to čudo događalo, ili bilo što, samo da bude čudesno. Ne žale ni vremena, ni novca. Spremni su u neku ruku zanemariti čak i obiteljske dužnosti, a pred uputama Crkve zatvoriti uši . . . Isus ima drugačije mišljenje. Oca vidi, tko Mene vidi, kratko odgovara Filipu. I nama.
A gdje vidimo Isusa? U Evanđelju. Od prvih kršćanskih vremena do danas vjernici su Ga u njemu tražili i našli. Sveci, mučenici, crkveni učitelji, svi koji su o Bogu nešto lijepo govorili ili za Nj na bilo koji način svjedočili, crpli su to iz Evanđelja. Crkva je doživljavala velika razdoblja onda, kada je rasla iz Evanđelja. Teška vremena za Crkvu nastupila su onda, kada su se ljudi zadovoljavali s nadomjestkom za Evanđelje. Toliko će Crkva u sebi biti zdrava i toliko će zdravlja donašati čovječanstvu, koliko će biti vjerna Evanđelju.
Ne znamo, da li je Filip s Isusovim razgovorom bio zadovoljan. Kako bilo, da bilo, prihvatio ga je, pokušao ga razumjeti i ravnati se po njemu.
Možda ni mi s Isusovim odgovorom nismo zadovoljni. Ako ćemo zahtijevati nešto drugačiji odgovor, moglo bi nam se dogoditi, da ostanemo bez ikakva odgovora.
 |
 |
|
 |
 Vladimir Kovačić r.1956. iz Sesveta, Br. Radića 10. Mir vječni! |
 |
|