5. uskrsna nedjelja
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«
Iv 15, 1-8
5. USKRSNA – 2.5.2021.
Kad se grana odsječe od stabla, osuši se. Kad se prut otrgne na trsu, u njemu nema više života. Slično govori Isus i nama u evanđelju: „Ja sam trs, a vi loze.“ Ako smo povezani s Kristom, onda struje sokovi u nas iz trsa. Ako se ta veza prekine, od nas nema ništa.
Sličimo odlomljenoj grani, otkinutom prutu na trsu.
Možda će netko reći: što nam treba Isus. Hoće li mi Isus pomoći da uzorem njivu; da posadim kukuruz; da sagradim kuću?
To je donekle istina. Ali mi Isusa zovemo Spasiteljem. Nije nas Isus spasio da se ne znojimo, da se ne mučimo na ovome svijetu, nije nas spasio od bolesti. Sve je to ostavio našem razumu da se brinemo i borimo. Isus nas je spasio od vječne osude i propasti. Isus je došao na zemlju da nam spasi dušu, a ne tijelo. Isusu nije bio cilj da nam usreći tijelo na određen broj godina, nego sreću koja će trajati vječno.
Znamo što znači vinogradar. Bolje je reći što vinograd zahtijeva od čovjeka. Vinograd treba okopavati, obrezivati, čuvati od raznih bolesti. Isus kaže da smo mi loze, a on trs. Isus želi da rodimo rod za vječni život. Nemojmo se čuditi ako Bog na ovome svijetu ne ispunjava sve naše želje, i ako dopušta i nevolje i suze. Kad bi se loza pitala, nikada ne bi dozvolila škare na sebi. Kad se loza u proljeće reže, izgleda kao da plače. Ali čovjek joj nije neprijatelj zato što ju je obrezao. Dapače, da ju nije obrezao, bila bi beskorisna. Ne čudimo se ko Isus pusti po koji put suzu na naše oko. Isus nam nije neprijatelj, nego nas obrezuje da ne podivljamo, već da donosimo rod za vječnost. Kad bi se loza pitala, nikada ne bi dozvolila da je se polijeva modrom galicom. Kad bi se nas pitalo, ne bi smo sebi nametnuli nikakav teret, bol i nevolju.
Evanđelje nas poučava da Bog ima drugačije planove i mjerila nego mi ljudi. Ljudima je bitno što više steći. Krist kaže: što koristi čovjeku ako sav svijet stekne, a sebi naudi?
To znači da je lud onaj koji želi steći sreću za neko kratko vrijeme, a za vječnost je mrtav. Što je život na ovoj zemlji prema onom drugom životu koji vječno traje? Amen.
Ne treba živjeti sa saznanjem da te netko povrijedio!!.
Da si jučer imao loš dan. Da se nisu ostvarili snovi koje si želio.
Da je bilo ljudi koji prema tebi nisu bili fer.
Neka to bude misao koja samo dođe i prođe.
Kao stranica knjige koja se već preokrenula i koja se više ne pamti. Treba živjeti sa saznanjem da ljepši dio života pred tobom.
Ne zato što to govore neke neoborive činjenice, nego zato što si ti tako odlučio.
Život me naučio da mi ništa ne može tako dobro dan pokvariti kao što ja to mogu sam sebi. Kao kad dignem ruke od svega smatrajući da su sve bitke gotove. A još nisu ni započele.
Kad samo zbog trenutka lošeg raspoloženja pomislim da će takvo stanje trajati. Treba se svojim mislima suprotstaviti.
I zavoljeti svoj život kakav je da je. Sačuvati ono malo dobra što nosiš u srcu. I podsjetiti sebe da život može biti predivan ako nađeš nekoga za voljeti i nešto u što ćeš vjerovati.
Što ako?
Što ako i danas pada kiša i negdje ispod oblaka skriva sunce koje je tu, ali ne grije, uvlači studen, ne donosi vedrinu - je li to razlog da ne zahvališ Bogu za još jedan dan, da ne popiješ svoju jutarnju kavu ili čaj, da ne budeš sretan jer si živ, da ne učiniš dobro djelo, da ne budeš čovjek?
Jer jer sunce je i dalje tu, a kiša ponekad pada da natopi zemlju i donese svježinu, da zalije biljke koje bujaju, da sapere prašnjave ulice, da umije tvoj prozor, da bi sunce moglo još ljepše sjati, kako bi shvatio da vrijeme nije mučno, nego ga ti činiš takvim ne zaboravi unijeti malo duše u svemu i vidjet ćeš sunce iznad oblaka i ljepotu proljetne kiše.
 |
 |
|
 |
 Mir vječni! |
 |
|