6. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.
Mk 1, 40-45
Većina nas nikada nije srelo gubavca, ali ipak znamo o čemu se radi. Riječ je o bolesti koja izobličuje ljudsko tijelo, a rane koje se stvaraju na koži uzrokuju nesnošljiv miris. Susret s takvim čovjekom postaje borba protiv svih naših osjetila. Teško nam je vidjeti čovjeka skrivena iza takve bolesti, čije srce ne tuče nimalo drugačije od našega. Pred nama stoji samo iskrivljena i nepotpuna slika čovjeka, čovjeka sa vlastitim čežnjama koje se zrcale u svakom ljudskom srcu – ljubiti i biti ljubljen, prihvaćati i biti prihvaćen. Osjećamo nemoć, ali još češće nespremnost pomoći, a on odbačenost i očaj.
S takvim se čovjekom danas susreće Isus, koji ne gleda našim očima. Njegove oči prodiru u dubinu. On vidi čovjeka i onda kada ga nitko drugi ne vidi, onda kada ga nitko ne prepoznaje. U svom očaju, gubavac hrli Isusu i vjerom sve nade polaže u njega. »Ako hoćeš, možeš«. Svjestan je da bi mu ovaj susret mogao bit kao svi do sada – još jedna podloga za daljnja razočaranja. Ipak, u susretu s Isusom osjeti nešto drugačije, nešto posebno. A Isus, ganut, učini ono što se nitko ne bi usudio – pruža ruku. Dotiče gubavca, a potom ga i ozdravi.
Ova priča nije samo još jedno od Isusovih čudesa. Ovaj gubavac je slika svakoga od nas. Možda nemamo tu tjelesnu bolest, ali svatko od nas na svojim leđima nosi teret grijeha. Grijeh, ne kao neki apstraktni teološki pojam koji današnjem čovjeku ništa više ni ne znači, nego kao svjesno i slobodno protivljenje Bogu. Znamo što bismo trebali činiti, ali tako često nam se ne da. Tako grijeh zahvaća čovjekovu dušu i oskvrnjuje čovjeka kao sliku Božju. Osjećamo se zarobljeno i bespomoćno. Kao da nas nešto što ne možemo zbaciti sa sebe pritišće i postaje sve teže i teže. Osjećamo se goli, kao da ne posjedujemo više ništa što bi vrijedilo. Mislimo da ljudi oko nas vide sve naše slabosti – da su nas odbacili. Kako izaći iz tog začaranog kruga? Trebamo pružiti ruku, ali ne samo ruku, nego i ruku i srce i cijeloga sebe Isusu. Poput gubavca staviti svoje povjerenje u Njega i reći »ako hoćeš možeš«. A On, koji nikad ne gleda ljudskim očima, nama uvijek spremno odgovara: Hoću!
 |
Župni vjeronauksrijeda - krizmanici u 16.00 sati -prvopričesnici subota u 10.00 h. Hvala Josipu Hižak i njegovim radnicima što su sanirali dio žbuke unutar župne crkve i osvježili je svježom bojom. |
 |
|
 Simon Petrović sin Petre i Marina iz Zagreba. |
 Marija Sabol r. 1935. iz Hrženice, Br. Radića 50. Mir vječni |
 |
|