6. nedjeljakroz godinu
U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.
Mk 1, 40-45
Guba je zarazna bolest koju uzrokuju mikrobi. Očituje se tumorima
na koži. Razvitak bolesti traje godinama, izaziva odvratne čireve koji ponekad izjedaju lice, ponekad otpadaju prsti
U Zapadnom svijetu gotovo je i nema, ali je ima u Africi i Aziji
Guba je bila neizlječiva bolest, ali je izumom lijeka jedne redovnice postala izlječiva
U Isusovo doba guba je bila jedna od najtežih bolesti
Bolesni od gube nisu bili bolesni samo tijelom, nego su bili izbačeni iz društva
Zdravi su za njih govorili da su oni za njih mrtvi
Levitski zakonik donosi niz propisa od kojih se polovica odnosi na gubu
Bolestan od gube proglašen je nečistim, morao je nositi rasparanu odjeću, kosa mu je bila raščupana, gornju usnu morao je prekriti i vikati: Nečist, nečist!
Gubavci su bili odvojeni od društva, nisu su se smjeli približiti zdravima, bili su prepušteni samima sebi i polaganom umiranju
Židovi su smatrali da je guba kazna za nečiji grijeh
Isus nas uči da nije tako i da ne mora tako biti
Nerijetko i dobar i vjeran čovjek trpi
Za Crkvu je guba grijeh koji razara dušu, naš duhovni, moralni život, živce, zdravlje, fizički život, mir i red
Danas među nama nema gubavaca na tijelu, ali smo ipak gubavi jer smo grješni
Današnja nedjelja i čitanja žele nam dovesti u svijest da postoji guba duše, a to je grijeh; da postoje negativna djela, a to su naši grijesi; da postoje negativni ljudi, a to su grješnici
Potrebno je to naglasiti, jer ljudi ne vide granicu dobra i zla, jer su ljudi izgubili osjećaj za grijeh
Crkva je poduzimala mjere, katkada isključivala iz Crkve teške grješnike, u koje su spadali otpadnici od vjere i ubojice
Takovi „gubavci“ – tj. grješnici nisu smjeli sudjelovati na svetoj misi niti primati svete sakramente
Nakon kajanja, popravka života na bolje, iskrene ispovijedi bili su ponovno primani u krilo Crkve.
U svijetu se piše o trovanju čovjeka i životnog okoliša
Znanstvenici nam proriču crnu budućnost i govore kako će ljudi sami sebe uništiti. Trujemo zrak koji udišemo, vodu koju pijemo, kruh što ga jedemo.
Malo se govori o trovanju duhovnog i moralnog okoliša čovjeka i o trovanju duše.
Malo se govori o zaraznom valu životinjske zavisti, sebičnosti, mržnje, o epidemiji psovke, bestidnosti, nemoralnosti, izopačenosti, o zavođenju nevinih, poplavi laži i kleveta i o nasilju
Mnogo više, nego zrak i voda truje se ljudski um i srce današnjeg čovjeka
Moramo biti svjesni da svijetom vlada epidemija grijeha – gube koja uništava naš kršćanski život, našu Crkvu i naš narod
Ako smo se zarazili ne smijemo zaboraviti da imamo Isusa liječnika
Na nama da poput gubavca iz evanđelja izgovorimo pet riječi: „Ako hoćeš, možeš me očistiti.“
Kako je to moguće? Isus je ustanovio sakramenat svete ispovijedi
Svećenik ne u svoje ime, nego u ime Boga Oca i Sina i Duha Svetoga otpušta ljudima grijehe
Što je potrebno za valjanu ispovijed? Ispitivanje savjesti, priznanje grijeha i kajanje.
Kad govorimo o gubi sjetimo se svećenika iz Belgije imenom Damjan de Vesteur. Mlad misionar živio je na otoku Molokaj na Tihom oceanu među gubavcima. Živio, radio, jeo i zarazio se. Gubavci su ga pokopali. 1936. godine poslao je kralj veliki belgijski brod belgijske ratne mornarice u Molokaj po tijelo svećenika Damjana de Vesteur-a. Kad je brod u uplovio u Antverpensku luku, dočekao ga kralj, ministri, nepregledno mnoštvo ljudi.
Veliki sin domovine Belgije treba počivati na svojoj rodnoj grudi.
Pouka današnjeg odlomka evanđelja glasi:
potrebna nam je vjera da dođemo do Krista i Boga
trebamo poniznost da priznamo da nam je potreban Bog i Krist
poniziti se pred Bogom i moliti nije znak poniženja
Djetetu su potrebni roditelji, đak i studentu profesori, naučniku majstori, bolesnicima liječnici
 |
VJERONAUK – KOD KUĆE !!! skripta -Prvopričesnici – proučit novi molitvenik -Krizmanici pročitati i riješiti 13. i 14. str. Zlata Gizdavec u ime KUDa Karlovac oprostila se od župljanke Ane -Ankice Marčec iz Karlovca Draga naša Ankica… umjesto susreta na nekom nama dragom mjestu, u našem lijepom Karlovcu, u našoj udruzi, u okrilju naše crkve ili nekom hodočašću našli smo se s tobom u tišini vječnog počivališta naših tijela na našem grobljuu Sv. Đurđu, i to na oproštaju i rastanku s tobom. Koliko su god naša srca u ovom momentu ispunjena tugom zbog tvog odlaska, ispunjena su i mirom jer znamo da je tvojim patnjama zbog bolesti došao kraj. Svjesni smo da si tu među nama i promatraš nas iako je tvoj život poprimio novi oblik, vjerujemo da smrt nije kraj nego početak nečeg lijepog i vječnog kao zahvala za težak i mukotrpan ovozemaljsyyki život koji si ti živjela. Hvala ti draga Ankica za život koji si podarila svom sinu, kojeg si neizmjerno voljela, za sve trenutke koji su bili samo naši. Hvala ti za nošenje narodne nošnje do koje si držala, rado je oblačila i s njom otišla u vječnost. Bila si dobra majka, hrabra i plemenita žena, uvijek nasmijana, pozitivna i šaljiva - naš dobri duh. Počivaj u miru, pripravi nam mjesto kod gospodina, a mi ćemo se truditi da ga zavrijedimo u trenutku kad nas gospodin pozove…. Neka ti je laka ova hrvatska zemljica. Počivala u miru božjem! |
 |
|
 |
 Ana Marčec r.1940. iz Karlovca, Dravska 5. Mir vječni! |
 |
|