6. Uskrsna nedjelja
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«
Iv 14, 15-21
NEĆU VAS OSTAVITI
Isus se oprašta od apostola, ali ujedno obećaje, da ih neće ,ostaviti. Bit će s njima i objavljivat će im se. Kada se sada osvrnemo na prošlost, imamo dojam, da Isus nije uvijek bio sa svojim učenicima i da im se barem u nekom razdoblju nije javljao . Možemo započeti s rimskom državom. Nesmiljeno je uništavala kršćane. Gdje je tada bio Isus? Gdje je bio Isus za vrijeme seobe naroda, kada je bilo upropašteno mnogo rascvalih kršćanskih pokrajina? Zar nije zaboravio svoju Crkvu za vrijeme Borgie? Jako su uprljali prijestolje Njegova namjesnika. Gdje je bio Isus u burno doba reformacije:? Gdje je danas?
Da budemo u vezi s navedenim i nenavedenim prigovorima pravedni, moramo se pitati, što je Isus uopće obećao. Obećao je, da će Njegova Crkva biti snažno drvo, u čijoj se krošnji gnijezde ptice nebeske, ali ju je i nazvao malo stado. Apostoli su razaslani po svem svijetu, uče sve narode, ali im je rekao, da će u tom svijetu doživljavati i tjeskobu. Crkva će stajati na stijeni, a1i na tu će se stijenu neprestano slijetati paklene sile. Prazne ribarske mreže, iako su cijelu noć lovili, i pune, kada se to najmanje moglo očekivati, dale su znati, da Božji ribolov ima svoje posebne zakonitosti... Sablaznit ćete se nada Mnom . . . Proganjat će vas i sve zlo reći lažno na vas . . . . Navijestio im je to i još mnogo toga u sličnom tonu. Ali, istovremeno im je rekao i ovo: Neću vas ostaviti.. Ostat ću s vama do svršetka svijeta. Držao je riječ, iako ponekad drugačije, nego što bismo očekivali. U doba rimskih progona Crkva je imala najviše svjedoka. U stoljećima seobe Crkvi se pridružilo mnogo mladih naroda.
Za vrijeme Borgie ljudi su sve više osjećali, kako je veliko zlo, kada sol obljutavi, a svjetlo se gasi. Doba reformacije vratilo je kršćanima Božju riječ, koju su ljudske predaje potisnule ma sam rub. Današnje takmičenje između vjere i nevjere dobit će onaj, tko bude više ljubio čovječanstvo i više mu dao. Mi ljudi sposobni smo napustiti Isusa. On će i dalje održati riječ.
Evanđelje ponekad zbunjuje, rekli bismo da pretjeruje.
Tako Isus veli: Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem, svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. Što se želi reći? Isus ovdje ulazi u srž problema. Treba naime držati čistim vlastito srce: misli i želje. Drugom zgodom on objašnjava zašto je to važno. Veli: Iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. Tako se, nažalost, stvarno može dogoditi da čovjek godinama u sebi gaji mržnju ili zavist, da godinama žudi za tuđom stvari, da godinama žudi za ružnom osvetom.
I onda gle! Dođe prigoda i dogodi se zlo i zločin koji ostale ljude zaprepasti. „Kako je mogao“, reći će. Međutim, očito je: on je to godinama u svom srcu zapravo činio i sada se samo ostvarilo ono što je u sebi nosio. Ono što čovjek misli, ono o čemu mašta i sanja, ono za čim žudi, nužno se i na izvan očituje, nužno nas uvjetuje i to se na neki način i na izvan osjeti, sluti, vidi. To nas uvjetuje, to nas obilježava. Pa onda u sebi jesmo ili zlobnici, ili zavidnici ili mrzitelji ili preljubnici. Iz zla srca izlazi zlo, iz dobra srca izlazi dobro. To psiholozi zovo neverbalnom komunikacijom.
Ne tako davno bilo je nezamislivo da učenik ne pozdravi učitelja na ulici. Isto je tako vrijedilo za župnika, kuma ili susjeda. U nekim je krajevima bio običaj da se roditeljima kaže “Vi“. A tek odnos prema svetim stvarima? Kad bi župnk nosio pričest nekom bolesniku, ministrant bi pred njim išao s upaljenom svjetiljkom, a ljudi bi na ulici kleknuli. Odnos prema svetome muslimani npr. izražavaju tako da mole izuvene obuće, a Židovi tako da imaju pokrivenu glavu. U tom smilu idu i riječi apostola Petra: Gospodin, Krist neka vam bude svet, u srcima vašim…
Danas je odnos prema svetome, odnosno prema bilo kojem autoritetu bitno izmijenjen. Koliko danas pokušavamo učiti mlađe naraštaje da imaju poštovanja prema djedu ili baki, prema susjedima, prem starijim osobama? Pada nam li uopće na pamet da bi nastavnici i profesori trebali biti autoritet učenicima, tj. da bi ih trebalo susresti s poštovanjem? Tužno je čitati neke novinske natpise: kad god se javi neki problem u školi, svi se jednodušno slažu da je jedina krivnja na nastavnicima. Tko govori o neodgojenoj djeci? Što nam je danas sveto? Tko nam je danas autoritet? Franjo Josip I.? Predsjednik države? Papa? Bilo koja državna ili crkvena institucija? Bog? Priznajemo li uopće bilo kakav autoritet? Ili ćemo oboriti sve autoritete, kao što su učinili diktatorski lijevi režimi, postavljajući, autoritet partije ili vrhovnog vođe?
Rekao bih da je istina očita. Dok nas mediji i javno mišljenje poziva da rušimo sve autoritete, sve više raste (nevidljiv ) autoritet zvan Potrošnja, na radost onih koji na nama zarađuju. I tako se duboko klanjamo Novcu, močnim kompanijama i modernim tvornicmama užitaka, pri čemu gubimo osnovne ljudske vrijednosti. Samozatajnost te poštovanje i ljubav prema drugim ljudima, čine nas sličnima Bogu koji je iznad svega -recimo tako- toleranatan i pun ljubavi prema čovjeku, kakav god on bio.
 |
Podjela sakramenta PRVE SV. PRIČESTI i SV. POTVRDE u našoj župi odgađa se do daljnjega. Kada dobijem nove informacije o novim mogućnostima, bit ćete na vrijeme informirani. |
 |
|
 Jan Novačić, sin Ivane i Marka Novačić iz Bolfana. |
 Antun Stančin r.1936. iz Hrženice, Varaždinska 18. Josip Stančin r. 1930. iz Sesveta, M. Gupca 21. Ivan Sinković r.1941. iz Sv. Đurđa, Lovački put 1. Mir vječni! |
 |
|