7. uskrsna nedjelja
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se:
»Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.
Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.«
Iv 17, 11b-19
Molitva se upućuje na nekoga. Ona se obraća Bogu. Ne bilo kakvoj anonimnoj sili, "koja nas vodi i upravlja", nego onome koga Isus s punim povjerenjem naziva "Oče". Molitva Isusova je nešto sasvim osobno. Mi nemamo posla sa slijepim silama sudbine, nego s osobnim, blizim, svetim Bogom, kojega smijemo zvati "Oče naš". Ne može se razgovarati s bilo kakvom "božanskom energijom". Ta energija nije nikakvo ti, nego nešto. Moliti se mogu samo nekome, a ne nekoj stvari.Što Isus kaže svome Bogu i Ocu? Zbog čega on moli? Tu su dvije molbe: "Sačuvaj ih" i "posveti ih". Obje molbe razumijemo ako se uživimo u čas te molitve. To je "noć prije njegove muke", oproštaj na Posljednjoj večeri. To su dvije molbe brižnoga srca koje prije svoje blize smrti zna da odlazi i da će njegovi dragi ostati sami.
"Sačuvaj ih!" Isus moli svoga Oca da On pogleda na njegove učenike. Oni ostaju a on odlazi. Vraća se k Ocu, a oni ostaju u svijetu. Dosad se on mogao direktno brinuti za njih, mogao ih je štititi i čuvati od Zloga. Sada mora tu brigu staviti u ruke svoga Oca. Stoga ga moli: "Očuvaj ih od Zloga." Isus zna: u ovom svijetu nitko neće izbjeći borbi sa Zlim. Treba ići za tim da nas Zli ne ulovi u svoje kandže.
Kao što se jedna majka brine da joj se djetetu ništa zla ne dogodi, tako je to izraženo u prvoj Isusovoj molbi. Poslije nje slijedi druga: "Posveti ih!" Pogledaj, da oni rastu u dobru. Pomozi, da oni budu i ostanu pravi ljudi! Jer "svet" prije svega znači: biti uspravan, ponosan, pošten i pravedan. "Posveti ih u istini", moli Isus svoga Oca. Ne dopusti da njihov život upadne u laži i dospije na krive putove! Učini njihov život blagoslovom za druge! Da bude radost za druge! I za njih same! Isus moli za svoje. On vjeruje da to nije "pogrešna molba" ako moli svoga Oca. On zna kome vjeruje i koga moli. Nas ohrabruje da isto tako s povjerenjem molimo našega Boga. On, Sin božji, zauzima se za nas. Njegova nas molitva nosi. Ona djeluje. Ona drži. Iako mi ne mislimo na to. On misli na nas!
S a k r i s t i ja
Sakristija je posebna prostorija u crkvi ili uz crkvu u kojoj se svećenik priprema za bogoslužja i u kojoj se čuvaju stvari za liturgiju, poput knjiga, posuđa, odjeće. Je li ona osobito važna za vjeru? Nisam baš siguran, no u njoj svaki dan provodim dosta vremena i zato je meni važna. Deset minuta prije svake mise, nastojim doći u sakristiju (osim ako zaspim) i u njoj se pripremiti za slavlje. Dakle, ne samo obući u misno ruho, već i oraspoložiti duh, koncentrirati se, izbaciti iz sebe sve što bi me ometalo. Nekad to činim molitvom (znadoh prije mise izmoliti pažljivo dio psalma), ali češće jednostavnom šutnjom. Ona mi je korisna i zbog drugih stvari: ako kasnim u crkvu, mogu u nju ući kroz sakristijska vrata da me župljani ne skuže:). Sakristija nije posvećeno mjesto i u nju se može skočiti da se obave stvari koje nije prikladno činiti u crkvi: razgovarati, upisati mise, Tu se za vrijeme mise mogu skloniti ljudi kojima zazvoni mobitel ili čija djeca stvaraju veliki metež po crkvi. Sakristija ima veliku praktičnu ulogu, a najviše to što pomaže da se očuva svetost i dostojanstvo crkvenog prostora.
 |
Župni vjeronauk srijeda Krizma u 15.00 h. srijeda Pričest u 16.00 h. Svibanjske pobožnosti -Hrženica -Struga -Sesvete -Karlovec 19.30 h |
 |
|
 |
 Tomo Vađuenc r. 1962. iz Hrženice Br. Radića 34. Ana Lončarić r.1936. iz Hrženice, M. Gupca 20. Mir vječni! |
 Sabina Rendić i Boris Ribić. |
|