7. Uskrsna nedjelja
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.«
Iv 17, 1-11a
Zamislite da vas vaš liječnik ili liječnica suočavaju s viješću da ste teško bolesni i da možda ne ćete dugo živjeti. Najednom više nije ništa isto kao što je bilo prije. Morate se razračunati sa samim sobom, a to biste najradije potisnuli. Iznenada stojite pred neizbježnošću vaše smrti. Svi dosadašnji planovi su otpaci papira. Vaše finale je počelo i ne da se zaustaviti. Tek kad nam nešto prijeti da izgubimo ili smo izgubili, tada nam biva jasno koju nepovratnu vrijednost posjedujemo. Koji vas osjećaji i misli mogu obuzeti?
U prosincu 1926. godine pjesnik Rainer Maria Rilke rekao je u jednom švicarskom lječilištu: "Ne zaboravite, život je slava!" Čovjek je gledao smrti u oči i to je rekao. Koja iskustva je imao u svom životu koja prevladavaju ono teško i mračno u njegovoj posljednjoj patnji!
U čemu se sastojala "slava" njegova života? "Slava" – u čemu se ona pokazuje za vas? Ljepota prizora u prirodi, nebeski zvuk zanosne glazbe, estetika djela arhitekture koja oduzima dah, otkrivanje i razumijevanje fantastičnih umjetničkih djela, iskustvo uspjelog međuljudskog odnosa, slutnje savršenoga – to su doživljaji preobrazbe na vrhuncima planina. Uzvišeni obredi i divna liturgija od krštenja do rekvijema daju naslutiti nešto od božanske slave. Tu se otvara nebo.
Isus je na početku svoga djelovanja nagovijestio "svoju slavu", otprilike na svadbi u Kani (usp. Iv 2,11). U Isusu je Bog pokazao ljudima svu svoju velikodušnost, dobrotu, milosrđe, naklonost, kao i puninu moći i svemoći. Isus nije bio samo dobar čovjek, nego je on uz svoju ljudsku i čovjekoljubivu stranu imao uvijek i božansku stranu.
Božja dobrota treba se probijati s moću u ovom svijetu, među nama ljudima. Za to Isus moli u svom oproštajnom času. Taj vrlo visoki govor Ivanova evanđelja nije lako razumjeti. On je možda prilično daleko udaljen od našega svakidašnjega govora. Nedjelja između Uzašašća i Duhova mogla bi se nazvati "nedjelja molitve".
Isus je mnogo molio. Povlačio se u samoću. Molio je na brdu. Molio je u noći. Mi jedva znamo što i kako je molio. To ostaje njegova tajna. Kao što naše moljenje ostaje naša tajna. Moljenje je stvar srca. Nešto vrlo osobno, intimno. Kad promatram molitelje u crkvi koji su upalili svijeću, klekli, tiho sjede zatvorenih očiju: što ja znam o njihovoj molitvi? Ali to me dira.
Isusova posljednja želja je da upoznamo Boga. Zato moli on. Prečesto ne mislimo na Boga. Često imamo uske, krive predodžbe o njemu. Slike o dalekom Bogu, o starom čovjeku s bijelom bradom. Ili o Bogu-knjigovođi, koji točno vodi knjigu naših grijeha i pogrešaka. Taj sve točno zapaža i ništa mu ne može umaći. Ili o dragom Bogu koji pušta drage ljude da budu svoji, a za njih se ne briga.
Isus moli, da mi trebamo upoznati Boga kao njegova i našega Oca: "Objavio sam ime tvoje ljudima." Da, mi možemo upoznati Boga.
Bog je neshvatljiv, ali Isus je "Bog za prihvaćanje". Bog bi nam želio pokazati tko je on, i stoga je Isus došao da ga možemo susresti. Zato je to tako važno, tako napeto, da točno pazimo na Isusove riječi. U njima nam govori Bog. S ljudskim gestama, s ljudskim srcem.
I znamo da je on sa svojim srcem molio za nas ljude. Za sve? Ili samo za neke? Je li njegovo srce otvoreno za sve ljude? Ili samo za neke osobito dobre? Za izabrane? Zar Isus sam nije rekao: "Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni." Vjerujem da je Isus uvijek na poseban način molio za one koji su najhitnije trebali pomoć. Za najugroženije! Za one koji su jako pritisnuti.
Zar to i mi ne činimo? Zar jedna majka ne moli osobito za svoju djecu koja su u najvećoj opasnosti, u najvećoj nevolji? Tu je puno puta molitva burna i jaka. Uz tu je molitvu cijelo srce. "Moliti za druge znači dati svoje srce", kaže monah Siluan s brda Atosa. Isus je dao svoje srce. Prolio je svoju krv do smrti na križu. Tako ozbiljna bila je njegova molitva – za mene, i tebe, koji smo siromašni grešnici.
 |
Podjela sakramenta PRVE SV. PRIČESTI i SV. POTVRDE u našoj župi. Zbog izvanrednih okolnosti pandemije koronavirusa, mi nismo bili u mogućnosti slaviti slavlje Prve Pričesti niti Krizme. Zato sazivam zajednički roditeljski sastanak u utorak 26.5. u 19.30 u našoj župnoj crkvi (tko ima temperaturu neka NE DOLAZI). Raspravljat ćemo o mogućim datumima slavlja ovih dvaju sakramenata. |
 |
|
 |
 Dragutin Hajdinjak r. 22.09.1946. iz Sv. Đurđa, V. Lisinski 1. Višnjica Meznarić r. 1973. iz Sesveta, Br. Radića 37. Franciska Cvetko r.1933. iz Struge 43. Marija Funtek r.1929. iz Luke 7. Mir vječni! |
 Ozivaju se Anastazija Bakran r.1992. iz Zaboka i Karlo Tkalec r.1992. iz Karlovca, Glavna 10. Vjenčanje je 30.5.2020. u Zaboku. Javite ženidbenu zapreku. |
|