Cvjetnica
Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: "Ti li si kralj židovski?" On odgovori: "Ti kažeš." I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. Tada mu reče Pilat: "Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?" I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio. A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli.Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: "Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?" Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči nu njegova žena: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega." Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi.Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?" A oni rekoše: "Barabu!" Kaže im Pilat: "Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?" Oni će: "Neka se razapne."A on upita: "A što je zla učinio?" Vikahu još jače: "Neka se razapne!" Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!" 25 Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu našu!" Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne. Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem.Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo, kralju židovski!" Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ.I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto,dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku.I sjedeći ondje, čuvahu ga.I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj židovski."Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva.A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama:"Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!"Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu:"Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'" Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici. Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju." I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: "Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi." A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: "Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj."
Mt 26,14-27,66
Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima
što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja.
On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge… (Fil 2,6)
Lik sluge. Jeste li ikada stali i razmislili što to znači? Pokušajte sada: na što prvo pomislite kada čujete riječ „sluga“? Pomislite li na osobu u dronjcima, na nekoga jadnog i neukog? Mlađe generacije možda prvo pomisle na Pepeljugu (ili koji drugi lik iz priča i crtića)…
No naš Gospodin nije niti jadan, niti neuk, niti spava u pepelu kraj peći čekajući dobru vilu da ga izbavi iz strašne situacije u koju su ga drugi „uvalili“.
Naš Gospodin govori: „Razumijete li što sam vam učinio? Vi mene zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to jesam. Dakle, ako ja, Gospodin i Učitelj, oprah vama noge, i vi ih morate prati jedan drugomu. Dao sam vam primjer, a i vi činite kako ja učinih vama. Zaista, zaista, kažem vam, nije sluga veći od svoga gospodara niti je poslanik veći od onoga koji ga šalje“ (Iv 13,15-16). Tekst je ovo s posljednje večere koji je već tisućljećima aktualan. Koji nas poziva da shvatimo Krista–slugu.
On, premda Učitelj i Gospodin (u starom zavjetu to je drugi naziv za Boga), ponizuje sama sebe iz poslušnosti prema Ocu (usp Fil 2,8) kako bi mu Otac darovao „ime nad svakim imenom“ (r.9).
A mi? Mi koji smo samo sluge i poslanici. Teško nam je poslušati vlastite roditelje (pa se čudimo kako naša djeca ne slušaju nas???), a kamo li im oprati noge. Ta to bi bilo strašno poniženje i sramota!?!
„Moj Isus, moj Gospod…“ pjeva se u jednoj pjesmi koja, u nastavku, kaže: „ne postoji nitko k'o ti…“ Doista, ne postoji nitko kao On. On je svojim apostolima (uključujući Judu Iškariotskoga, koji će ga za nekoliko sati poljupcem izdati) oprao noge i dao nam primjer da i mi tako činimo jedni drugima. Za koga si se ti ove korizme ponizio? Jesi li izmolio barem jednu molitvu za svoga neprijatelja? Jesi li barem za najbliže prikazao koju žrtvu? Još nije kasno: veliki je tjedan pred nama!
OBREDI VELIKOG TJEDNA
*Veliki četvrtak - Znamo da je na veliki četvrtak Krist ustanovio sakrament euharistije i svećeničkog reda. No zaustavimo se nad euharistijom. Znamo da hranu uzimaju živi ljudi i da se hrani svatko tko želi živjeti. To nam govori da naša crkva nije crkva mrtvih, nego živih. Mi vječno živimo u Kristu. No, ima još nešto: Euharistija je naš život. Njome se hranimo. Ona je znak i garancija da smo živi. I to je prevelika milost i prevelik dar koji nam je Krist ostavio: Dokle god se hranimo – živi smo. Dokle god se hranimo Kristom – vječni život nam je 100 postotan. Nemamo se čega bojati. Nakon smrti mi i dalje živimo. To je ono što govori Apostol: U Kristu mičemo se i jesmo. Duh Sveti je taj koji nas pravi živima. Mi smo kao morske spužve, natopljene vodom i smo u oceanu Božje ljubavi. Postojimo, natopljeni smo nečim što je oku nevidljivo, mičemo se i jesmo u nečemu što ne vidimo i naš um još ne spoznaje. To je plod Euharistije – živjeti, micati se i biti u Kristu. Veliki četvrtak je naš život. Veliki četvrtak je svaki naš susret sa živim Kristom u Euharistiji, molitvi, pjesmi. Veliki četvrtak je otajstvo vječne neiscrpne ljubavi koja na križu sve čini novo. Naše grijehe briše, naše slabosti pretvara u jakosti, naše boli i suze u bisere za krunu slave, naša lutanja u čežnju za Ljubavlju. To je Veliki četvrtak. Nije samo obred jednom godišnje, nego je svaki dan.
*Veliki petak - Na veliki petak Krist je umro i bio pokopan. To i nas čeka. Nakon Velikog četvrtka – slavlja, Euharistije, i mi ćemo vidno umrijeti i biti pokopani. To je realnost, ali ima još jedna realnost, a ta je da nakon što tijelo prestaje živjeti, mi nastavljamo postojati. Postojimo i jesmo u Kristu. Križ nam postaje vrata za savršeno postojanje. Naši stari govore, ovo što živim nije život.. i to je točno. Tek pravi život nas čeka – vječni koji se nalazi iza vrata smrti, iza vrata umiranja. Potrebno je samo da ih prođemo. Pravi život u Kristu, život bez boli, jauka i plača, život bez suze i uvreda. To je život koji Krist svojom boli, svojom poslušnošću do smrti na križu nam je zaslužio. Veliki petak je svako naše umiranje. Svako naše umiranje grijehu, svako naše umiranje sebi i svojim prohtjevima. Svaka naša uspješna borba vođena silom Duha Svetoga protiv slabosti. Njegova smrt obnovi naš život. Njegova muka, je naša okrjepa. Njegov križ, je naša nada i zaštita. Njegove otvorene ruke na križu su otvorene za nas. Njegovo probodeno Srce je naš zaklon, štit i utvrda u koju se sklanjamo u teškim vremenima. Njegova trnova kruna je naš vijenac slave koji nas čeka kao nagrada u vjernosti i postojanosti. To je Veliki petak.
“Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
Kakvu li si morao osjetiti prazninu oko sebe u času raspeća...! Bog nikog ne ostavlja, no može udijeliti iskustvo ostavljenosti! Privini me na križ da s Tobom podijelim taj osjećaj kojim otkupljuješ svijet!
“Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!”
Hvala Ti što me opravdavaš. Ne znam što činim kada Ti okrećem leđa. Oprosti meni koji sam danas prisutan podno Tvoga križa, jer umireš za mene.
“Žedan sam!”
Žedan si djela ljubavi - žedan si mene. Oprosti što nisam u stanju utažiti Tvoju žeđ. Oprosti i što danas drugi ostaju žedni pokraj mene.
“Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!”
I ja bih htio biti dokraja predan. Učini moj život vječnim darom Tebi!
Klanjam Ti se, Presveti Gospodine Isuse Kriste, ovdje i po svim crkvama svijeta, i blagoslivljam Te, jer si po svojemu svetom križu otkupio svijet. Otkupio mene.
ŠTO NAM JE UČINIO
Od slavlja i svečana klicanja do odbacivanja, križa i raspinjanja samo je jedan korak, samo je malen ustupak.
Varljiv je sud svijeta, varljiva je njegova pravda i njegova istina.
Nebeska se Pravda i nebeska Istina doduše probija kroz uske prtine ljudskih postupanja, ponekad i uz nužnost popuštanja – da bi se pokazala nepobjediva, vječna i zlom nedotaknuta.
Pravednika nad pravednicima klicanje i osuda svijeta nije ni s puta skrenula niti je Njegovu poslanju naudila. Njegova je putanja morala poći Maslinskim brijegom spram Cedrona…
A to što slijedi nepojmljiv je dokaz neba naspram svih ljudskih sudova.
Anton Šuljić
Vjerovati radosti
 |
U predvečerje blagdana Cvjetnice, djelatnici našeg karitasa okupili su starije i nemoćne župljane na svetu misu i ugodno druženje (skupilo nas se 20-ak). Tom zgodom pogledali smo film o Sv. Tomi apostolu, kojeg je Gospodin ukorio zbog njegove nevjere – i sami smo svjesni da je ponekad teško ne vidjeti, a vjerovati. Uz kolače i sok podijelili smo maslinove grančice. Za koje zahvaljujem Božici Medar iz Metkovića i Biserki Markov iz Murtera. Naravno, hvala i svima koji su sudjelovali: neka vam Gospodin uzvrati ljubavlju koju ste sami pokazali! Prošli vikend je u našoj Varaždinskoj biskupiji održan 14. Planinarski križni put mladih. Sudjelovalo je 600-tinjak mladih, a iz naše župe njih 14. Pješačili smo bednjanskim dekanatom od Cvetlina do Kamenice pod geslom Tebi sve služi! Umorni od zagorskih bregi, s molitvom na usnama i ispunjenim srcem, radosno čekamo sljedeći jubilarni 15. Križni put koji će završetak imati u varaždinskoj katedrali. (MM) Dana 6. 4. djelatnici našeg Caritasa upriličili su pobožnost križnog puta. Ove smo godine bili posebno pokornički raspoloženi, vidi se to i po crvenoj (mučeničkoj) boji kojom smo označili godište na križu. Ne samo da, prvi puta od 2009. nismo mogli hodočastiti po selima, već smo i na poseban način molili za ozdravljenje našeg župnika. Zahvaljujem svima na razumijevanju i sudjelovanju. Osobito zahvaljujem djelatnicima Caritasa i muževima (Mladen Nikolić, Đuro Benc, Jozo Nikolić i Zvonko Bendelja) koji su držali križ. Zahvaljujem zvonarima koji su si dali truda i postavili ovaj križ da stoji u župnoj crkvi i podsjeća nas na potrebu žrtve i pokore. Najviše, pak, zahvaljujem dragome Bogu koji nas je okupio u lijepome broju (crkva skoro da nam je bila premala – dao Boga da se tako svake nedjelje okupljamo!) i u čije ruke polažem našeg župnika: neka mu On po svojoj ljubavi udijeli mir, ozdravljenje i skori povratak! Pozivam sve župljane u srijedu 16. travnja da nakon večernje sv. mise prisustvuju meditaciji koju pripremaju članovi Hrvatskog Katoličkog Društva Prosvjetnih Djelatnika iz naše župe. Neka i to bude jedna duhovna priprema za svete dane koji su pred nama. Ovog tjedna nema vjeronauka, ali zato neka Prvopričesnici zajedno s roditeljima sudjeluju na slavlju obreda Velikog četvrtak, a krizmanici zajedno sa svojim roditeljima na slavlju obreda Velikog petka. Klanjanje uz Božji grob po selima kao i prošle godine: Struga od 12 do 13h; Hrženica od 13 do 14h; Sesvete od 14 do 15h; Sv. Đurđ od 15 do 16h; Obrankovec i Priles od 16 do 17h; Karlovec od 17 do 18h; Luka i Komarnica od 18 do 19h. U župi Kristov grob na Veliku subotu čuvaju vatrogasci. Neka se što prije dogovore i jave raspored u župni ured. Blagoslov jela o svetkovini Uskrsa bit će u župnoj crkvi na Veliku subotu iza obreda, te na jutarnjoj Uskrsnoj misi u 8h. Po selima blagoslov jela bit će: Struga 14.30h; Sesvete 14. 45h, Karlovec 15h; Luka (Komarnica) 15.30 te Hrženica u 15. 45h. Na izlazu iz crkve preporučam Glas Koncila te ostalu katoličku štampu... Dragi vjernici pred nama je najsvetiji tjedan naše vjere. Nastojmo da prisustvujemo u zajdništvu župe u obredima Velikog tjedna. ( objasnite značenje obreda i potaknite župljane da dođu...) I nadalje potičem da molite za župnika vlč. Vladu... Neka Vam toplinom i Božjom blizinom budu ispunjeni ovi sveti dani! |
 |
 |
 |
 |
|