Nova godina
U ono vrijeme: Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.
Lk 2, 16-21
U vremenu u kojemu mnoge stvari nestaju i tradicije jedva što vrijede ili su potpuno zaboravljene, postaje sve važnije ukorijenjenje u vjeri i vlastitim religioznim tradicijama. One nam mogu dati orijentaciju u jednom, prividno dezorijentiranom, vremenu. Iz njih možemo crpiti snagu za uređenje budućnosti, da kršćanska vjera i nada budu prožimale i sljedeće generacije. I zato slavimo Božić i podsjećamo se na Božje obraćanje ljudima koje nam je dao u Isusu iz Nazareta.
I ovdje Židovka Marija može za nas biti uzor. Luka je opisuje kao samosvjesnu, mladu ženu, koja živi u tradiciji svoga naroda i iz nje crpi snagu da se otvori Bogu i njegovoj riječi. Ona ne sumnja u anđelovu riječ, nego se potpuno stavlja u službu Bogu i tako u službu za nas: „Evo službenice Gospodnje." (Lk 1,38). Samo tako je mogla postati majkom Božjom.
Budućnost Crkve je da živi iz svojih korijena
 |
 |
 |
 |
 |