Sveta Obitelj
Kad se po Mojsijevu Zakonu, navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem
da ga prikažu Gospodinu - kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče
neka se posveti Gospodinu! - i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije
grlice ili dva golubića.Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
„Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! To vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda:
svjetlost na prosvjetljenje narodâ, slavu puka svoga izraelskoga."
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: „Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!“ A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Lk 2, 22-40
Danas se pripovijeda o različitim bolestima u društvu. Čini se da je jedna izvor svim drugima. To je bolest obitelji. Ne možemo zatvoriti oči pred bolnom činjenicom: obitelji su nam bolesne i razorene. Rastava raste geometrijskom progresijom, mladi se ne žele čak ni civilno vjenčati, živi se u "divljem braku" bez potrebe da se bračna privola potvrdi usmeno i pismeno, postoji opća konfuzija u etičkim i moralnim vrijednostima. Ankete o obiteljima porazno djeluju. Što se to događa s tom tako važnom stanicom našeg društva? Što je s kršćanskim i katoličkim obiteljima? Što je to i kakva je to kršćanska obitelj? Pokušajmo kroz današnje evanđelje, koje govori o Svetoj obitelji, ukazati na neke smjernice za kršćanske obitelji.
Kršćanska obitelj ispunja Božji zakon! Josip i Marija nose Isusa u hram da ga prikažu kao odani Židovi koji prakticiraju svoju vjeru: "kao što piše u Zakonu Gospodnjem!" U kojoj kršćanskoj obitelj nema molitve, nedjeljne svete mise, spremnosti na žrtvu i međusobno pomaganje, može li se reći za nju da je kršćanska?
Kršćansku obitelj vodi Duh Sveti! To je tako očito bilo u Svetoj obitelji. Duh Božji bdio je nad njima, u njima i vodio ih kroz život. Što je s mojom obitelji? Ima li u njoj Božjeg Duha? Jesmo li onda uslužniji jedni prema drugima? Vidimo li bolje jedni druge pokraj sebe? Čujemo li jače riječi drugih koje nam govore? Osjećamo li snažnije ljubav jedni prema drugima?
Kršćanska obitelj raste u vjeri! Josip i Marija su imali veliku i snažnu vjeru kad su u malom Isusu prepoznavali Božjeg Sina. Ta je vjera uvije od njih tražila novo predanje i nove odgovore dok su pratili Isusa u njegovu rastu. Ta je vjera Mariju dovela do Kalvarije, kad je bila jedina vjernica. Ako nema vjere u obitelji, onda je teško naći nešto što bi članove obitelji povezivalo i nosilo. Vjera unosi sklad i pomaže da žive jedni za druge u povjerenju jednih prema drugima.
Kršćanska obitelj nosi svoj križ! U Svetoj obitelji križ se nadvio već nad Betlehemom i bit će prisutan sve do Kalvarije. Marija je zbog toga i nazvana "Majkom boli". Starac Šimun kaže: "A i tebi će samoj mač probosti dušu!" Svaka se obitelj susreće s nevoljama i pohađaju je različiti križevi. Bolest muža ili žene, hendikepirano dijete, droga ili alkohol… Tko će sve nabrojiti od čega trpi današnja obitelj. Svaka trpi na svoj način. Križ i trpljenje su nekim obiteljima kamen spoticanja i padanja, a neke obitelji sazrijevaju i rastu u toj školi trpljenja da ostajemo zadivljeni.
 |
 |
 |
 |
 |
|