Presveto Trojstvo
U ono vrijeme reče Isus Nikodemu: "Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega."
Iv 3, 16-18
Trojedini Bože, mi nikako ne možemo svojim razumom shvatiti tko si ti. Možemo samo osjetiti ono što si ti za nas, jer Trojstvo je životnost i ljubav. Kako se često osjećamo bez riječi, nesposobni nešto učiniti, poput mrtvaca, jer nam nedostaje životnosti i ljubavi.
Trojedini Bože, promijeni nas po ovom slavlju, po životnosti svoje riječi i ljubavi blagovanja da budemo vjerniji ljudi i puni radosne nade. Za to te molimo po Isusu Kristu, našem Gospodinu koji u jedinstvu s Duhom Svetim s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Tko vjeruje u njega ne osuđuje se
„Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne… (Iv 3, 16)
Dirnut tom ljubavlju sveti Pavao piše: „Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.“ (Rim 5,7-8)
To je ljubav! Darovati vlastiti život da bi netko drugi živio! Mi, ljudi, volimo lijepe pričice (osobito ako ih možemo pogledati u obliku filma) o krasnim ljudima koji su žrtvovali sebe za druge. Pada mi na pamet Shindlerova lista – tko nije prolio suzu gledajući taj film? Ili: Život je lijep, u kojem otac, također u koncentracijskom logoru, čini sve kako bi se njegov sin osjećao sretno i sigurno. Ponekad volimo poslušati i neku zgodnu pričicu o žrtvi za drugoga, npr. Sv. Maksimilijan Kolbe koji je predao svoj život da bi otac obitelji preživio. Ili: sv. Ivanka Molla koja je više ljubila život svog nerođenog djeteta nego svoj vlastiti… Da, divno je slušati priče od divnim ljudima koji čine divne stvari žrtvujući se za druge…
Kada ste posljednji puta zastali i razmislili o (divnoj) Očevoj ljubavi?
On, Stvoritelj, svakog pojedinca, u utrobi majke, slaže atom po atom, stanicu po stanicu. On, Otac, ne dopušta da nam vlas s glave padne bez Njegova znanja (usp. Mt 10,30). On, Spasitelj, sama sebe daje u ruke ljudima da ih svojom krvlju izbavi iz ropstva grijeha. On, Prisutni, svakoga dana, po službenicima Crkve, dolazi među nas i daruje nam se u sakramentima. On, Utješitelj, „puše gdje hoće“ (Iv 3,8) i dolazi u naša srca kako bi nas ispunio svojim darovima. On, Silan, u ruci drži svijet i nebeski svod…
Razmišljajući o veličanstvenosti Božje ljubavi padaju mi na pamet riječi koje je prilikom jedne od svojih objava rekla Marija: „Kada biste znali koliko vas ljubim plakali biste od radosti!“ Doista, dok razmišljam o Bogu, Ocu, Svemogućemu, srce mi se ispunja mirom, a oči suzama jer znam: „Nisam dostojan da uniđeš pod krov moj…“ (Lk 7,6) Ne, nismo dostojni, ni danas, nakon gotovo 2000 godina postojanja Crkve mi nismo dostojni primiti Gospodina u svoje domove, a kamoli u svoja srca. On, ipak, dolazi, tiho, neprimjetno, ponizno i skrušeno: „Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.“ (Otk 3,20) Hoćemo li mu otvoriti vrata svojih srdaca? Ili ćemo mu okrenuti leđa zbog svojih slabosti i grijeha? „O da danas glas mu poslušate: Ne budite srca tvrda…“ (Ps 95,7-8)
„ Mi smo trojica - vi ste trojica - oslobodi nas"
Neki biskup čuje o pobožnosti trojice muškaraca na nekom udaljenom otoku. Mnogi su išli k njima da čuju o njihovoj vjeri i da se sami zapale u vjeri. I biskup pođe k njima. Ispitivao ih o njihovoj jednostavnoj vjeri. I upita ih biskup: „ A što vi molite?" Trojica odgovore: „ Naša jedina molitva je: „ Mi smo trojica - vi ste trojica i mi smo trojica - oslobodi nas!" Biskup, razočaran, poče ih poučavati moliti: „Oče naš koji jesi..." I trojica su bila ponosna na pouku. I kad ih je biskup, nakon uspješne kateheze, ostavio, nije otišao daleko kad začuje kako za njim trči jedan učenik i viče: „Zaboravili smo, kako ono ide dalje, iza sveti se ime tvoje..." Biskup je bio duboko potresen pa odgovori: „Molite onako kako ste uvijek molili." Trojici je bilo lakše a biskup se obogatio jednim iskustvom.
On je onaj koji je naučio, koji je kroz pobožnost trojice muževa došao bliže Bogu. Naravno da molitva očenaša ide u poklad svih temeljnih kršćanskih molitava, a ipak molitva triju muškaraca pokazuje duboku stvarnost, koja je temelj ovog blagdana.
„Bog je trojstveno jedan", govorimo u Vjerovanju. Gledano sa strane pobožnih muževa: „Mi smo trojica". Žive u zajedništvu, zajednički nose brige jedan drugoga i zajedno ispovijedaju jednoga dobroga Boga. Jednog Boga koji im odgovara, koji je mnogo više nego oni sami. On je zajedništvo poput njih. I ima moć osloboditi ih svega što ih tišti.
U svojoj poslanici Ivan to sve sažima i jednostavno veli: “Bog je ljubav”. Danas, na svetkovinu Presvetog Trojstva, htjeli bismo upravo tako gledati našega Boga. Bog nas voli. Silno. Savršeno. Potpuno i apsolutno. Bezuvjetno, trajno, vječno. Za nas predaje svoga Sina. To on čini naravno ne zbog toga što bismo mi bili toga vrijedni ili dostojni. On to čini jednostavno jer nas voli, jer je ljubav.
Bog nikoga ne odbacuje, Bog nikoga ne kažnjava, Bog nikoga ne upropašćuje. Što je onda s našom odgovornošću? Jednostavno. Za nas vrijede sve zapovijedi, sve evanđeoske odredbe. Međutim, mi nismo robovi, nego sinovi i kćeri. Rob se pokorava iz straha, a djeca iz ljubavi i zahvalnosti, svjesni da im roditelj daje upute i zapovijedi za njihovo dobro, da ih upućuje na dobro jer ih ljubi. Zato Ivan jednostavno veli: “Straha u ljubavi nema, jer tko se boji, nije savršen u ljubavi”.
Isus nam je objavio milosrdnog Oca, Boga koji je ljubav, Oca koji nas je stvorio, sina koji nas je otkupio i duha Svetog koji nas je posvetio. Tome Bogu, jednom i trojstvenom mi se klanjamo. U njega se uzdamo. Njega ljubimo, jer znamo, na koncu će On, Bog, koji je Ljubav, biti “sve u svemu”.
 |
Sastanak župnog Karitasa –15.06.2014. nedjelja – 18. 30h U četvrtak 19.06.2014. je Tijelovo, svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, dan u kojima se poziva svaki vjernik da dolaskom na euharistiju i procesijom počastimo veliki dar Božje ljubavi... Sljedeće nedjelje, 22. lipnja u Komarnici/Luki, bit će proštenje na čast sv. Ivana Krstitelja; misno slavlje započinje u 11h predvodi ga mons. Blaž Horvat, rektor varaždinske katedrale. |
 |
|
 |
 |
 Ozivaju se: Goran Ppremec, r.23.4.1986., sin Bože Premec i Danice r.Horvatić, iz Luke, Sv. Đurđ i Lana Sušec, r.23.5.1988., kći Ivana Sušec i Suzane r.Novosel, iz Zamlake, Bartolovec. Vjenčanje je u Bartolovcu 21. 6. 2014. |
|