Presveto Trojstvo
U ono vrijeme: Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.“
Mt 28, 16-20
Bog u sebi nije osamljenik – samoživac nego trojstven, dinamika odnosa triju različitih Osoba u jedinstvu jedne božanske naravi. Ta je dinamika izvor naše plodnosti, naše ljubavi i naše osobnosti. Bez otajstva i otajstvenosti ne možemo se ostvariti kao ljudi. A to svi želimo i zato nam je potreban Trojstveni Bog. Bog Otac je Stvoritelj. Bog Sin je Otkupitelj (Spasitelj). Bog Duh Sveti je Životvorac (Sveznajući, Posvetitelj, koji Oživljuje).
Riječ župnika
Ima trenutaka u životu kada je toliko teško, da nam se čini kako nećemo izdržati. I baš tada se najčešće može čuti prigovor - upućen prema gore - da Bog nije pravedan, jer eto daje i dopušta da nas ljude snalaze takove nevolje.
Dragi župljani i čitatelji našega glasnika. Kršćanska vjera ima svoje tajne. Na dnu svega tajanstvenog jest Bog - jedan u trima osobama: Ocu, Sinu i Duhu Svetom.
Presveto Trojstvo je neshvatljiva tajna koja se sama otkriva čovjeku. Na nju ne treba jurišati razumskim silama, jer je razum ne može osvojiti, nego je valja slijediti s ljubavlju.
Vaš župnik
PRESVETO TROJSTVO
Od adventa do Duhova intenzivnije slavimo sve Kristove misterije. Mi u Kristu na Božić slavimo svoju povezanost s Bogom tako da smo sinovi Božji.
Na Duhove osjećamo posjedovanje Duha s Kristom Gospodinom.
Svemu tome su izvor božanska velikotrojica, Otac, Sin i Duh Sveti. U tom troslovnom imenu mi se krstimo, križajući se znakom Krista Raspetoga. Taj »znak križa« temeljna je kršćanska vjeroispovijest. To je prvi znak, to su s Očenašem prve riječi što su nas učile naše majke, naši najmiliji. Naša vječnost bit će »consortium divinae naturae«, učešće u životu i radosti samoga Boga Trojedinoga (usp. dva Pt 1.4).
Bog je posvuda
Nauka o Presvetom trojstvu pokazuje cijelu Božju zauzetost za ljude. Bog nije samo stvoritelj svijeta koji ga prepušta njegovoj sreći ili nesreći. Bog se nije povukao nakon stvarateljskog djela. Bog je stalno tu. On trpi, umire, i uskrsava. Bog ne napušta ljude o osami. On postaje nutarnji glas, nutarnji savjetnik ljudi. Nauka o presvetom Trojstvu nas čini na više načina pažljivima. Bog na nebu, Bog na zemlji, Bog gore, Bog dolje, Bog iznad nas, Bog ispod nas, Bog s nama Bog u nama. I tko bi htio Boga shvatiti samo logičnim razumijevanjem sliči čovjeku koji bi htio kašikom isprazniti more. Bitno u Bogu je da je neograničen, neuhvatljiv, neshvatljiv. Bog je više od suca koji sa bilježnicom u rukama stoji da bi nam upisao dobre i loše poene.
Bog je više od jednog čovjeka koji osamljen na križu umire,. Bog nije samo vječan i nerođen. Nego u Isus Kristu dolazi na svijet kao smrtan čovjek. Raste i odrasta.
Martin Gutl: Što mi snagu daje
Poput ribe u vodi
U jednoj se basni priča o ribama koje su međusobno razgovarale.Ima ljudi koji misle da naš život potpuno ovisi o vodi. No vodu mi nikad nismo vidjele. Što je voda? Par mudrijih riba se javilo za riječ: Čuli smo da u oceanu živi jedna potpuno školovana riba. Ona pozna sve tajne svijeta. Idemo k njoj i zamolimo je da nam pokaže vodu. I tako ribe krenuše na put. Preko utoka rijeke u more i dalje u široki ocean. I nakon dugog puta nađoše veliku i mudru ribu. I kad je čula njihovo pitanje odgovori: Vi glupe ribe: Cijelog života živite u vodi svuda oko vas je samo voda. I ne znate što je voda? Bez vode vi ne biste bile ribe.
"I more je kao Bog", rekla je Gertruda von le Fort. Tko je slijep za vodu koja daje i uzdržava život, taj ne može spoznati Božju stvarnost koja ga okružuje. "U njemu živimo, mičemo se i jesmo" (Dj 17,28). Tko pak tog Boga ne opaža, prebrzo zaboravlja, da bez Boga ne bismo bili ono što jesmo i ne bismo mogli živjeti. Komu se onda možemo obratiti, kad nas zahvati nevolja i patnja i stojimo pred zidom? Tko nam u žalosti može izgovoriti riječi utjehe i ohrabrenja? Tko nam može uliti nadu pred pitanjem, možemo li se život bez nade zvati još životom? Mi plivamo u moru njegove ljubavi.
ŠUM OCEANA
Naš život je pun tajni. Tajanstvena je mrtva priroda, tajanstvena je živa, tajanstven je svemir, tajanstveni su prostor i vrijeme a najveća tajna smo mi ljudi. Tko dopušta tajnu, dopušta i postojanje nečega, što ga nadvisuje.
Zato se neki sklanjaju, da priznaju tajnu. Boje se, da bi uz nju postali maleni. Priznati tajnu, može značiti i mogućnost, da uz nešto, što je veliko i sam postaneš velik. Tako je s našim kršćanskim priznavanjem tajne Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Nikada nećemo moći pretočiti taj neizmjerni ocean u našu plitku pješčanu jamicu. Tih nekoliko, kantica, kojima možemo zagrabiti ocean, daje nam naslutiti, što šumi u njegovim dubinama. Šumi snaga koja stvara, šumi mudrost koja sve sređuje, šumi ljepota koja se rasprostire. Ako nam se ponekad čini, da je ta snaga neukroćena, ta mudrost nedorečena, a ta ljepota nesređena, to je vjerojatno zato, jer nam nedostaju odgovarajuća mjerila. Slijedeći šum kojeg poznajemo, je šum života. Naš Trojedini Bog je živi Bog i Bog živih. Sve što raste na zemlji, presađeno je k nama iz Njegovog rasadnika. On odmjerava let pticama, stope zvijerima i put ribama. On udahnjuje dah života po kojemu postajemo Njegova slika. Već nas iznenađuje novi šum, šum ljubavi. Otac, Sin i Duh Sveti samo su jedno usrećujuće pretakanje ljubavi. Oni su vječna izmjenjujuća ljubav svega što jesu i što imaju. Tako se daruju Jedan Drugome i tako Jedan Drugoga prihvaćaju, da je Njihovo Ime: Jedan Bog. Najljepše od svega je to da je taj Trojedini u svoj krug ljubavi privezao nas ljude. Bog Sin postao je naš Brat. U Njegovim žilama šumi naša krv, a u našim Njegova. Po Njemu smo članovi Božje Obitelji, primljeni u krug vječne Božje ljubavi. Tajna, uz koju čovjekova malenkost biva Božanski velika.
Sv. Augustin i priča o Trojedinom Bogu
„Jednom prilikom dok je šetao uz more, sv. Augustin je razmišljao o najvećoj istini kršćanske vjere – Presvetome Trojstvu. 'Kako to', pitao se, 'Trojica, a opet Jedan, Jedan, a opet Trojica!' Tako hodajući, susreo je jednoga dječaka koji je, tik uz more, iskopao jednu rupicu i s još manjom školjkicom pokušavao preliti veliko more u malu rupu. Augustin, pomalo iznenađen, upita: 'Što to radiš?', a dječak će: 'Prelijevam more u ovu rupu'. Iznenađen njegovim odgovorom, Augustin ponovno upita: 'Kako misliš tako veliko more preliti u tako malu rupu i k tomu još s tom školjkicom?' Dječak odlučno postavi protupitanje: 'A, o čemu ti sada razmišljaš?' Augustin odgovori: 'O Presvetome Trojstvu!' 'Prije ću ja', na to će dječak, 'preliti ovo veliko more u ovu malu rupu, nego što ćeš ti shvatiti to o čemu razmišljaš!'“ Priča dalje kaže kako je Augustin nastavio hodati s mislima usredotočenim na dječaka i na riječi koje mu je uputio. Nakon kratkoga vremena, prema predaji, shvatio je kako se susreo s anđelom kojega mu je, upravo, Trojedini Bog poslao i tako odgovorio na njegovo razmišljanje.
Augustin je znao da ne zna, shvatio da ne može shvatiti, razumio da ne razumije! Boga ne možemo u potpunosti shvatiti, niti do kraja razumjeti, ali u Njega možemo vjerovati – vjerom koja je protkana razumom! Trojstvo je najveće otajstvo naše vjere; otajstvo je tajna koja se otkriva u nama, a opet ostaje tajnom jer čovjek je svojim umom ne može do kraja shvatiti, proniknuti, otkriti... Koliko mu se god, u njegovu traženju Boga, činilo da Mu se približio, nekako je taj Trojedini Bog uvijek korak ispred, kao da mu izmiče. I „što ga više tražimo, to ga više nalazimo; što ga više nalazimo, to ga više tražimo“ (sv. Katarina Sijenska). Čovjek Mu nikako ne može odoljeti!
Sva TROJICA imaju:
jednaku ljubav, istu istinu,
isti zajednički cilj – zato su JEDNO!
Ovo je nedjelja, nakon Duhova, kada slavimo PRESVETO TROJSTVO ili SVETU TROJICU, u liturgijskoj godini B. Ovom svetkovinom zaključuje se cijeli niz božanskih otajstava povijesti spasenja: Došašće, Božić, korizmena četrdesetnica, Veliki petak, Uskrs, uskrsna pedesetnica, Uzašašće, Duhovi – TROJSTVO. U blaženoj Trojici začet je plan stvaranja i otkupljenja, u njoj se i završava povijest spasenja svakoga čovjeka i čovječanstva. Kad govorimo o Bogu i Ocu Gospodina našega Isusa Krista, što može ljudski razum reći? – gotovo ništa. O razmišljanju o toj tajni mi smo ograničeni. Zato možemo samo prihvatiti ono što je on (Bog) sam o sebi rekao kroz objavu, kroz povijest spasenja, po Isusu Kristu i što je ostalo zapisano u Knjizi života, u Bibliji. Bog nam se u Isusu Kristu objavio kao Otac, Sin i Duh Sveti – jedan Bog u trima osobama. Pa iako nas to otajstvo, misterij, nadilazi, vjerujemo na riječ Kristovu. U ime te božanske Trojice mi smo kršteni. A „krstiti u ime“ – vele teolozi – znači biti posvećen, darovan onomu u čije smo ime kršteni. Mi smo dakle, ne samo štovatelji, nego prava svojina, toga Trojstva; Bog Oca i Sina i Duha Svetoga (Ef 1,14). Spadamo u familiju božanske Trojice (kaže Pater Duda), po milosti već sada. A u budućnosti, jednom zauvijek, bit ćemo obitelj s Bogom Trojedinim. No, u sklopu današnje liturgije divimo se velikom djelu Boga – Boga Oca i Sina i Duha Svetoga: djelu stvaranja svemira, svijeta i čovjeka. Bog se opisuje kao premudri arhitekt kao besprijekorni graditelj koji je sva bića stvorio u idealnim razmjerima, u pravoj mjeri i težini. To je Bogu bilo 'lako,' zato, jer je sve stvarao iz ljubavi. Vrhunska ljubav Boga Stvoritelja – Oca i Sina i Duha Svetoga – bijaše čovjek, čovječanstvo. „Bog je ljubav,“ piše sv. Ivan (1Iv 4,16). U toj rečenici sažeta je cjelokupna kršćanska vjera, poslanje Isusa Krista, njegov govor o Bogu. Slušajmo ga!
Duh Božji moli u nama!
Pretpostavka svake molitve je da je Bog već u nama. Bog za kojim čeznemo, već je u našem srcu. U molitvi i meditaciji neće nam se darovati nešto izvana, nego mi dolazimo u dodir sa svojim vlastitim temeljem duše u kojemu Bog već stanuje. Cilj je našeg moljenja svijest da je on već nazočan u nama. Stvarnost Božja već je u nama. Cilj je duhovnog puta u tome da ta božanska realnost zahvati našu svijest i promijeni sav naš život. Bez molitve bit ćemo kao odrezani od božanskog života u nama, koji leži negdje duboko zasut nanosom naših misli i osjećaja koji viču, galame i nadmeću se. On je blokiran i zatvoren našim željama i potrebama. No, mi u sebi, u dnu svoje duše, već imamo slutnju toga božanskog života. Zato smo i krenuli na taj put. Sva naša molitva, pa bila ona ne znam kako izvanjska, samo je udaljena jeka one ljubavi koja je već u nama nazočna, kao udaljena huka izvora koji teče u nama i sve više teži da izbije na površinu.
Što nam kaže današnje Evanđelje?
Krist povjerava svojim apostolima zadaću da idu po svem svijetu i da sve ljude učine njegovim učenicima, naučavajući ono što su primili od Njega i krsteći ih u ime Presvetog Trojstva. Svatko od nas mora u tome prepoznati vlastito životno poslanje. Kršćanin treba postati dušom ovoga svijeta, jer je poslan da ovaj svijet nadahnjuje životom samog Presvetog Trojstva. Bog nam po svome Sinu Isusu Kristu objavljuje otajstvo da nas pouči kako smo pozvani da budemo: sinovi Očevi: po krštenju će čovjek zaista postati dionik božanskog života; braća Kristova: po njegovu primjeru trebat će oblikovati život, da bismo postali dostojni poziva sinova Božjih; hram Duha Svetoga.
KRŠTENI U IME PRESVETOGA TROJSTVA
Prije nego što je uzašao na nebo, uskrsli Krist je poslao svoje učenike da po svem svijetu propovijedaju Evanđelje i da krste sve narode u ime Oca i Sina i Duha Svetoga – u ime jednoga Boga koji je zajedništvo ljubavi triju osoba. Tako se širila Crkva, zajednica svjedoka koji navještaju spasenje. Spasenje je ponuđeno svima jer Bog želi svakoga čovjeka zadržati u vječnom zagrljaju svoje ljubavi. Hrabri nas govoreći nam da je s nama u sve dane do svršetka svijeta.
Po čemu se prepoznaje prisutnost Presvetoga Trojstva među ljudima?
Kada osjećaš Božju blizinu, a kada ti se čini da je daleko?
 |
 |
 Dea Hadari kćerka Gorana i Valentine iz Prilesa 1 |
 |
 Mirko Stančin iz Hrženice i Mirela Međimorec iz Sesveta |
|