Uskrs
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.« Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Iv 20, 1-9
Ako ljubljenu osobu nismo dugo vidjeli, brzo trčimo da je pozdravimo ili poljubimo. Trčimo i onda kada prijeti neposredna opasnost. Puno puta trčimo instinktivno, makar ne bili trkači niti mladi. Petar, Ivan i Marija trče zato što se događa nešto važno. Isusovo uskrsnuće jedinstven je događaj, dostojan trčanja.
Uskrsna vjera Marije, Petra, ljubljenog učenika, kao i drugih članova prve zajednice u Jeruzalemu svjedoči da je Raspeti uskrišen.
Otajstvo Uskrsa i uskrsnuća ne niječe zbilju patnje i nasilja, ali iz njega raste nada u nadvladavanje zla i grijeha u pojedincu i u ljudskoj zajednici. Kristov prazan grob najavljuje veliki “Aleluja”: ljubav, milosrđe, velikodušnost, poniznost i nesebičnost na koncu će trijumfirati nad mržnjom, zaslijepljenošću, predrasudama, očajem, gramzljivošću i smrti. Uskrsni događaj osposobljava nas da i u najtežim prilikama živimo s vjerničkom sigurnošću u pobjedu dobra nad zlom i u naše osobno uskrsnuće nakon završetka zemaljskog proputovanja.
SVJEDOČITI USKRSLOGA
Uskrsli je pobijedio! Novi život je nastupio!
Jesmo li prevareni ili smo od nekgoa zavedeni?
Je li uskrsnuće stvarnost ili izmišljenost?
Imaju li opravdanja naša vjera i molitva, ovo naše uskrsno slavlje?
-Protivnici Isusovi su mislili da će sve završiti kada prikuju Isusove ruke na križ.
Danas preko dvije milijarde ruku po cijelom svijetu donose tu radosnu vijest spasenja i čine dobro u ime Kristovo.
-Protivnici su mislili da će nestati Isusa iz povijesti kad pribiju njegove noge.
Nako 20 stoljeća preko 2 milijarde ljudi hodaju svijetom i raznose radost Isusove pobjede nad smrću.
Protivnici su mislili da će zašutjeti Isusova riječ s umiranjem na križu, a Isusova rijeć tek počinje odjekivati punom snagom poslije Kalvarije.
-Iznenađeni su bili i apostoli kad su čuli i susreli uskrslog Učitelja, čije je tijelo bilo pokopano: Jer još ne bijahu razumijeli Pisma, da je trebalo da Isus uskrsne od mrtvih.
Iznenađenost učenika je vidljiva jer nisu mogli ni sanjati da takvog nešto može biti.
I smrt je pobijeđena! Raspeti je živ.
Učinila je to ljubav i žrtva Sina Božjega, Isusa Krista.
Nijedna civilizacija nije uspjela nadvladati tajnu smrti niti je odgonetnuti. Bilo je mnoštvo mudrih i pametnih ljudi u povijesti: Konfucije, Buda, grčki i rimski filozofi, Muhamed, Ruđer Bošković ili Einstein, ali sve su to samo ljudi.
A ljudska se mudrost zaustavi kod groba.
Jedino je Kristovo uskrsnuće otvorilo grob, pobijedilo smrt i donijelo novi život. Bio je raspet ali je živ.
Rraspeti je živ. To je novost čovječanstva.
VELIKI ČETVRTAK
- Neposredno prije svoje muke, Isus je imao sa svojim učenicima posljednju večeru
- Učenici – apostoli postaju svjesni što će se dogoditi s njihovim učiteljem
- Za vrijeme večere Isus je apostolima dao ZAPOVIJED LJUBAVI – Ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio.
- Da bi im pokazao koliko ih ljubi, oprao im je noge
- Tim činom potaknuo je i učenike na međusobnu ljubav
- Podložnik pere noge poglavaru, učenik učitelju, rob gospodaru, žena mužu, sin ocu, sluga gospodaru (tako je bilo u Isusovo vrijeme)
- Pranjem nogu Isus nam želi reći da ako njemu nije bilo teško, takvo što učiniti, ni nama ne smije biti teško takvo što učiniti jedan drugome
- Kad se čovjek ponizi, da bi učinio dobro, on se zapravo time uzvisi
- Poniženje u službi činjenja dobra postaje uzvišenje
- Svako dobro učinjeno djelo čini čovjeka vrjednijim u božjim očima
- Isus je na posljednjoj večeri ustanovio SAKRAMENT EUHARISTIJE
- Kad nekoga volimo, želimo ga čuti, želimo čuti njegov glas, biti u njegovoj blizini, vidjeti ga
- U euharistiji se događa nešto sasvim više
- Isus kojeg mi volimo, koji nas voli, uskrsli Isus kojega blagujemo na sakramentalni način, pod prilikama kruha i vina, s tim Isusom se sjedinjujemo
- Da bi se ljubav između čovjeka i Isusa najintimnije očitovala, Isus ustanovljuje na posljednjoj večeri SAKRAMENT SVEČENIĆKOG REDA
- Svećenik je čovjek rođen od ljudi i postavljen za ljude
- Svećenik kao čovjek podložan je svim ljudskim slabostima
- Zato molite za svećenička zvanja i za svećenike da budu dobri svećenici
- Mi smo prijatelji Isusovi, prijatelji božji
VELIKI PETAK
- „Evo drvo križa, na kojem je spas svijeta visio. Dođite, poklonimo se!“ Tri puta slušat ćemo danas ove riječi koje su poziv da dođemo pred križ, pred znak najveće patnje, sliku najvećeg patnika, da poljubimo to drvo na kojem je napisano INRI – četiri slova što nas podsjećaju na okrutnu smrt jednog pravednika, Isusa Krista.
- Razapinjanje na križ, kao najokrutniju smrt, izmislili su Asirci, a Rimljani su razapinjanjem kažnjavali robove i pobunjenike. Krvnici nisu ni slutili da će taj križ – znak najteže patnje, najveće sramote, postati zastava slave, spasa, oslobođenja i svjedočanstvo najveće ljubavi.
- „I dok židovi zahtijevaju znakove, a Grci traže mudrost, mi propovijedamo Krista, Božju silu i Božju mudrost, jer je Božja ludost mudrija od ljudi i Božja slabost jača od ljudi.“ (1 Kor 1, 22).
- Kako je bilo davno, tako je i danas: jedni traže da ih spase i usreće Božja čudesa, drugi računaju samo na svoje šake i mudrost, kako bi se oslobodili patnje, križa i smrti, a Gospodin upire prstom u svoj križ, koji je Božanska mudrost, i kojem je Božja pouka kako se životni put križa i neizbježna patnja, pretvore u oslobođenje, u život, u spasenje. Isusov životni put bio je put križa, put na križ, svršetak. Veliki petak, dvije grede, četiri čavla, ali to je bio jedini put u život, jedini način da se svlada čovjekova patnja i smrt.
- Svaki čovjek boluje od neizlječive bolesti: zla, grijeha, smrti. Bio je nam je potreban božanski liječnik, i evo ga na drvetu križa. Bogočovjek je uzeo na sebe grijeh, bolest svijeta i patnju čovjeka, i za čovjeka se dao raspeti.
- Veliki petak nije posljednja stranica njegova života. Tamu groba osvijetlit će dan uskrsnuća.
- Dragi vjernici, križ je simbol i znak patnje i spasenja. Svaki ljudski život je put križa, put na križ i put u smrt. Koliko god mi bježali, stignut će nas križ. Mudrost je jedino znati ga nositi, iskoristiti ga za vlastiti život i vječnost.
Župnikovo razmišljanje o Velikom petku
Danas u obredima Velikog petka,
razmišljah, molih i to želim preporučiti da bude vaša molitva.Uskrs se može proslaviti i u ovakvim okolnostima kakve su danas, on i takav ima smisla.
Uskrs uvijek ima smisla. Uskrs slavimo svaki dan.
Budimo svjesni. Ovo su izvanredne okolnosti.
Sve što danas mislimo, govorimo ili činimo, činimo to radi izvanrednih okolnosti. To činimo u obazrivosti jedni prema drugima. Razgranat je put obazrivosti. Zato svatko može pronaći svoj put obazrivosti. Lijepo je biti obazriv. Najvažnije je da štitimo jedni druge.
Postoji izvanredna situacija i izvanredni ambijenti.
Divno je vidjeti primjere solidarnosti. Tu se kako kršćani možemo diviti ali i solidarizirati. Moramo se diviti našem medicinskom osoblju. Moramo biti duboko zahvalni čuvarima reda. Moramo biti duboko zahvalni statičarima i građevinarima. Duboko biti zahvalni našim vatrogascima, zahvalni našim volonterima. Duboko biti zahvalni onima koji po malo u ovo sumornu situaciju unose pomalo zdrav humor, zahvalni svim ljudima kojih se u ovom trenutku nisam sjetio, da su oni baš bogatstvo ovog našeg trenutka.
Ne zaboravimo, ovo su naši dani. Valja ih nam proživjeti u jednoj odgovornoj odgovornosti. Uvijek smo pozvani na odgovornost ali sada smo pozvani na veliku odgovornost.
Sigurni smo da za to imamo velike snage. Molimo i za sve one koji će njima pomoći da izađu iz ove stvarnosti. Stvarno je potrebno, u ove dane, vapiti Bogu za naše zdravstveno osoblje, za liječnike, medicinske sestre i za sve djelatnike u našim bolnicama, kako bi mogli pomoći svima onima koji su potrebni te pomoći.
Molitva Velikog petka, ta snažna, vrhunska molbenica, ona nigdje mene ne stavlja pred Boga. Ona ili moja molitva donosi pred Boga cijeli svijet i sve potrebe.
U toj molitvi uvijek smo molili, da dade zdravlje bolesnima, da raskine okove okovanima, da oslobodi utamničene, da vrati one izvan domovine, da putnicima dade sigurnost, da more bude sigurno našim mornarima i da umirućima Bog dade vječno spasenje.
Ove godine sam u našoj župnoj crkvi Sv. Juraja, molio za sve one koji su pogođeni pandemijom virusa, da izađu što prije iz ove stvarnosti.
Stvarno je potrebno u ovim danima vapiti Bogu za naše zdravstveno osoblje i za bolesne, kako bi mogli pomoći svima onima koji su pogođeni pandemijom korone.
VELIKA SUBOTA
- Sveto evanđelje nam pripovijeda kako pobožne žene idu na Isusov grob. Nosile su miomirise da njima počaste Isusovo mrtvo tijelo. Nad grobom su ostale zbunjene jer tijela nije bilo, a grob je bio otvoren.
- Taj lijepi i pohvalni običaj, da ljudi počaste mrtvo tijelo rođaka, susjeda, prijatelja, ostao je do danas među nama. Toliko mnoštvo ljudi, toliko cvijeća, svijeća i vijenaca izraz su poštovanja prema mrtvome tijelu. Na Isusovom grobu su pobožne žene, kako ih sveto Pismo imenuje: Marija Magdalena, Ivana, i Marija Jakovljeva, htjele izraziti počast, ali su dobile ukor. Anđeo Božji u bjelini i blistavoj odjeći im govori: „Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, uskrsnuo je!“ Sjetite se njegovih riječi koje vam je rekao: „Sin čovječji treba biti predan u ruke grješnicima, treba biti razapet i ubijen, ali će trećeg dana uskrsnuti.“
- Evanđelista Luka navodi da su se žene sjetile tih riječi. Sad su doživjele ostvarenje Isusovih riječi i brzo su pošle k apostolima i pripovijedale im svoj doživljaj s groba.
- Apostolima nije bilo lako povjerovati riječima pobožnih žena. Zato sam Petar požurio je na Isusov grob i vidio je kako su mu i žene rekle. Vratio se, i drugim apostolima govorio što se dogodilo.
- Mi noćas slušamo svjedočanstvo evanđelja, dozivamo si u pamet Isusove riječi, govorimo o Isusovu uskrsnuću i jačamo svoju vjeru.
- Svaki naš odlazak na grob neka bude novi poticaj za vjeru u uskrsnuće, a naša molitva na grobu, naše svijeće i cvijeće, neka vam uvijek ponovno govore da je naš dragi pokojnik uskrsnuo i da je među živima u vječnom životu. I još nešto, neka vam svaki grob probudi nadu u naše vlastito uskrsnuće.
- Zato s pravom noćas i sutra govorimo jedan drugima: „Sretan ti Uskrs.“ Od danas hodimo u novosti života. Nad svakim našim grobom mi kršćani jasno gledamo novost života koja je započela Kristovim uskrsnućem.
- Grob je prazan, a naši pokojnici su u životu, živi su, to je ta novost Uskrsa.
Cijeli naš život je Velika subota.
Dan između muke i smrti Velikog petka i konačne pobjede života
nad smrću, pobjede dobra nad svim zlim. Svakoga dana umiremo
za bezbroj stvari. Umire u nama bezbroj želja i snova koje smo imali, postajemo svijesni da većinu njih možda nikada nećemo ostvariti ili će samo djelomice biti ostvareni. A umiru u nama i svi oni ciljevi koje smo ostvarili jer prestaje u nama čežnja za njima, a rađa se čežnja za nečim novim, većim i boljim.
Cijeli naš život je velika subota. Mnogi ljudi iz našeg života odlaze, a mnogi dolaze. Svi su tu u prolazu, i mi smo jednako tako u životima drugima. Mijenjaju se naši odnosi, odlaze oni s kojima smo nekoć bili bliski i dragi, odlaze i oni drugi, a dolaze neki novi ljudi koji zauzimaju dio našeg srca.
Sve ono što je prošlo i što se više nikada neće vratiti, umrlo je. Nestalo je, ostale su samo uspomene, a i one će s vremenom nestati.
Cijeli naš život je velika subota. Koliko je već patnje iza nas, bolesti, truda, žuljeva, koliko je razočarenja i izdaja iza nas. No s druge strane mnogo je lijepih stvari iza nas, stvari koje se više nikada neće ponoviti, koliko je onih koji su prošli kroz naš život kao Šimun i Veronika čineći nam dobro. Koliko je riječi ohrabrenja koja smo mi pružili drugima, nježnih riječi koje smo primili od drugih i pohranili ih u najdublje predjele svoga srca. Riječi koje više nikada nećemo čuti.
Cijeli naš život je velika subota. Svake večeri umire u nama jedan dan koji je prošao, umire sve ono dobro, ali i loše što smo učinili.
Svake večeri umiru u nama lijepi i manje lijepi osjećaji koje smo drugima pružili i koje će oni pamtiti. Sve umire. No ne sve! Na koncu ostaje trag za nama, ostaje trag koji će nekom pokazati put do Boga ili krivi trag kojeg će Bog opet upraviti na dobro. A onda kada dođe još samo jedan posljednji dan za nama, smrtni dan, slijedi zora Uskrsa i za nas. Najgore je prošlo, najbolje tek dolazi.
Mutacija
- U krizi epidemije koronavirusa često se spominje i mutacija, kao i sposobnost virusa da utječu na promjene genetskog materijala stanica.Naime, kad organizam osjeti napad, odmah uzvraća i blokira strana virusna tijela. No ni virusi ne odustaju, već se prilagođavaju novonastalim situacijama: oni mutiraju nastojeći se tako prikriveno i neopaženo i bez otpora obrane ubaciti u organizam. Srećom i ljudski organizam se prilagođava na mutacije stvarajući imunitet na nove napade. Takav jedan mutirani virus koji nikad ne odustaje od napada na ljudsku cjelovitost jest virus grijeha koji traži uvijek nove prigode duhovne ugroze čovjeka. Grijeh bi htio izvršiti mutaciju ljudske naravi odvajajući je od Boga i potrebe zajedništva s njim. Ali Gospodinova prisutnost u čovjeku podiže uvijek nove snage i nove načine da se obrani od zla i njegovih mutacija i krinki. Tako uz pomoć milosti Božje zadržavamo cjelovitost i istovjetnost svoje naravi protiv svih pokušaja grijehe da je izopači, iskvari i upropasti.
USKRS – JUTARNJA MISA
Tri su velike i životno važne želje koje svaki čovjek silno želi ostvariti i za koje se bori cijeloga života, a to su:
1. Održati sadašnji život
– da bi u tome uspio, čovjek se mora neprekidno boriti, raditi, upirati svoje tjelesne i duhovne sile.
To je borba za svagdašnji kruh, zdravlje, stan, slobodu.
2. Učiniti život lijepim i ugodnim
- da bi taj život bio lijep i ugodan, čovjek neprekidno istražuje sve mogućnosti ljepote, ugode, zadovoljstva. Znanje veseli čovjeka. Umjetnost, glazba, zabava, dobra jela i pića, ljubav među spolovima, obiteljski život, položaj u društvu, zadovoljstvo u radu, uspješnost rada i mnoštvo drugih užitaka i zadovoljstava kao npr. putovanja, upoznavanje svijeta, moda, odjeća, čine čovjekov život lijepim i ugodnim.
3. Osigurati budućnost života
da nikada ne prestane, da vječno traje
– čovjekova želja da mu život vječno traje ostaje najveći ljudski problem. I kad je čovjek
potpuno zdrav, primjećuje s godinama sijedu kosu,
bore na svom licu, umor tijela, osjeća da stari,
a to znači da ide prema kraju.
Osobito je to vidljivo kad čovjek gleda bolesne i stare, kad se susreće sa smrću, kad posjećuje grobove
svojih najmilijih, čovjek nesvjesno osjeća strah
pred budućnošću, osjeća nemoć da svoj život sačuva, jer vidi da su grobovi sakrili ljudske želje i nastojanje bez razlike na znanje, položaj, imetak, rasu,
boju ili vjeru. Grob ne poznaje nikakve razlike.
Tu su svi jednaki. Najteže je sebe gledati bolesnog i nemoćnog, a osobito ako se radi o neizlječivoj bolesti. Tada čovjek često pada u očaj i pita se
zar je njegov život bila samo jedna životna pustolovina, zar je sve to samo jedan san?
Čovjek se ne može pomiriti s takvim završetkom.
Čovjek se ne može odreći svojega smisla,
vrijednosti svoga rada.
Čovjek ne želi sve svoje strpati u grob i pokriti zemljom. Mora postojati neko rješenje. Bog pronalazi rješenje
za sebe i za čovjeka. Uskrsnuće je, unatoč svim nejasnoćama, unatoč svim nepoznanicama,
jedino i prihvatljivo rješenje za Boga i za čovjeka.
Današnji dan tj. dan Kristova uskrsnuća
otvara nam put za našu budućnost.
Svojim životom, smrću na križu i slavnim uskrsnućem,
Isus je dao smisao cijeloj povijesti ljudskoga roda.
To Petar naviješta nespretnim ribarskim rječnikom.
Sveti Ivan pripovijeda kako je on očevidac,
kako su Petar i Marija Magdalena doživjeli uskrsno jutro.
Isusova smrt je za apostole bila čvrsta i kruta činjenica.
Za uskrsnuće nisu očito bili pripravljeni.
Zato su prvo pomislili na krađu tijela,
kada su vidjeli prazan grob.
Isus im je za zemaljskog života govorio kako će biti popljuvan i ubijen, ali treći će dan ustati od mrtvih.
Tek kad im se počeo pokazivati da je živ,
vjera u uskrsnuće je u njima jačala,
pa su je cijelim svojim životom,
mučeničkom smrću propovijedali i drugima svjedočili.
Njihovo svjedočanstvo došlo je i do nas,
te i mi vjerujemo njihovom svjedočenju.
Vjera u uskrsnuće je sigurno jamstvo i našeg uskrsnuća.
USKRSNI PONEDJELJAK
Jedan stari povijesni natpis koji je uklesan iznad vrata crkve,
kojega je jednom posjetio slavni njemački
car Fridrik Barbarossa, ističe da je taj car bio:
„Ljubav dobrih, a strah zlima.“
Davno je već tome kada je smrt
skinula kraljevsku krunu s njegove glave.
I danas mu ime spominju tek đaci u školama.
Kad je mrtvo tijelo Isusa iz Nazareta položeno
u grob, narodni vođe slavili su pobjedu.
Konačno im je uspjelo ukloniti iz svoje sredine
Učitelja iz Nazareta.
Vjerovali su da je s njime zauvijek završeno.
Ipak, obuzimao ih je neki čudan strah.
Na grob su postavili stražu.
Njihova slutnja postaje stvarnost.
Ubijeni Isus ponovno živi
i pojavljuje se u gradu svojih ubojica.
Uskrsnuo je kako je za života govorio.
Nije Isus samo prije 2000 godina bio strah
svojim neprijateljima. On je to jednako i danas.
Tko bi mogao izbrojiti sve neprijatelje Isusa Krista?
Koliko je puta Isus ponovno bio odbacivan i osuđivan, popljuvan, osramoćen i proglašen zauvijek mrtvim?
Jedan od onih koji su se pokušali obračunati s Kristom
bio je rimski car Julijan. Bile su mu tek 32 godine,
kada je započeo silno progoniti Isusovu Crkvu.
Kako je završio Julijan? U jednom oružanom okršaju bio
je smrtno ranjen. I dok je ležao u vlastitoj krvi, zahvatio
je rukom krv, bacio je prema nebu i očajnički viknuo: „Galilejče, ti si pobijedio!“
Francuski nevjernik Voltaire (Volter) napisao je
1758. godine svojem prijatelju ove riječi:
„Za 20 godina gotovi smo s Bogom.“
Točno 20 godina kasnije, umirao je kako je sam doslovno rekao da želi umrijeti – bez sakramenata, sretan kao pas. Valjao se po svom krevetu proklinjući:
„Ja sam ostavljen od Boga i ljudi.
Osjećam ruku koja me vuče pred Božji sud.
Vidim pakao. Sakrijte me!“
Takav je bio kraj čovjeka, koji je za Isusa tvrdio
da je varalica, a za kršćane je govorio
da su barbari i pseta koja mrzi.
Uskrsli Spasitelj nije samo strah neprijateljima,
nego je i najveća radost svojih vjernih sljedbenika.
Tko bi mogao opisati susret Isusa
i Isusove majke Marije u zoru uskrsnoga jutra?
Tko bi mogao izreći sreću Marije Magdalene
koja se bacila do nogu Isusovih
i odmah je otrčala i javila apostolima da je uskrsnuo?
A tko da iskaže veselje jedanaestorice učenika
kad im se Isus javio:
„Mir vama! Ne bojte se! Ja sam!“
Današnji dan je dan kršćanskog optimizma.
U ovoj radosti nećemo stiskat
jedan drugome ruke
ali ćemo srdačno govorimo
„Sretan ti Uskrs!“
Uz sve vanjske manifestacije,
proslave Uskrsa, ne smijemo zaboraviti da
je kršćanska proslava Uskrsa pred oltarom. Taj isti uskrsni Krist nalazi se
u posvećenoj hostiji.
Primite ga,
duhovno se pričestite,
i neka ostane s vama i vašima
u domovima i kućama naše župne zajednice.
Golubičin pjev
Tek sam se probudila. Rosa me je svu prekrila.
Vrt je ovoga jutra neobično tih.
A i tko bi mogao pjevati?
Sinoć su ovamo donijeli mrtvoga čovjeka
i položili ga u novi grob.
Promatrala sam, skrivena u udubini stijene
i prepoznala ga. Ime mu je Isus.
Uhitili su ga, mučili i ubili zato što je tvrdio
da je on Sin Božji.
Ja vjerujem da je govorio istinu.
Cijelu sam noć provela skutrena pored njegova groba, snuždena i nijema. Pred samu zoru prevario me je san.
Ali gle, pa to je nevjerojatno! Grob je otvoren,
na ulazu više nije onaj veliki kamen.
Netko je zacijelo došao i pomaknuo ga
dok sam ja drijemala.
Je li to učinila ova žena koja tu stoji i plače?
Ne, ne čini mi se dovoljno snažnom…
Tihi zvuk obje nas prene pa se osvrnemo
uokolo po vrtu. Ondje stoji neki neznanac.
„Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?“
upita on uplakanu ženu.
„Uzeli su iz groba tijelo mojega Gospodina!“
zavapi ona.
„Ako si ti to učinio, molim te, reci mi gdje si ga odnio!“
Neznanac joj reče: „Marijo!“
A žene klikne: „Učitelju!“
i padne pred njim na koljena.
To je Isus, to je njegov glas!
Promatram mu sjajno, blistavo lice.
Bio je mrtav, a sada živi!
Jutarnjom tišinom prolomi se moj pjev.
Raširim krila i odletim iz vrta!
- svima ću javiti ovu radosnu vijest!
Pročitaj u Bibliji: Evanđelje po Ivanu 20, 11-18
SRETAN
VAM
USKRS
U OVOJ
2020.
godini!
Vaš župnik Vlado i župni suradnici
Zaključujem sa sv. Grgurom Nazijanskim!
Ako si kao Šimun Cirenac, uzmi križ i slijedi Krista.
Ako si pribijen na križ poput onoga razbojnika, kao čestit čovjek priznaj Boga.
Ako je on zbog tebe i tvojih grijeha bio ubrojen među razbojnike, ti radi njega postani pravedan i svet.
Ako si i sam raspet, poberi i ti nešto ploda i iz nepravednog postupka prema tebi.
Smrću kupi spasenje i s Isusom uđi u raj, da shvatiš koliko si dobra zadobio.
Promatraj onu rajsku ljepotu i pusti da vani umre zli razbojnik s psovkom na usnama.
Ako si kao Josip Arimatejac, traži Kristovo tijelo od onoga koji ga je raspeo.
Neka tvoja bude pomirna žrtva svijeta.
Ako si kao Nikodem, onaj noćni štovalac Božji, pomašću za ukop pomaži Gospodina.
Ako si koja od Marija, ili Saloma; ili Ivana, rano jutrom prolijevaj suze.
Nastoj najprije otkloniti kamen, pa ćeš možda vidjeti anđele, pače i samoga Gospodina Isusa.
 |
 |
 |
 Mir vječni! |
 Ozivaju se Mario Bahat r.1997. iz Madaraševca i Klara Oršanskiiz Selnika. Vjenčanje je u Sv. Đurđu. Za ženidbenu zapreku javite župniku. |
|