Uskrs
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.« Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Iv 20, 1-9
USKRS - 4.4.2021.
Proljeće je! Proživjeli smo zimu. Kad je snijeg zalepršao zrakom na zemlju, kad su slijegale grane drveća pod teretom snijega i leda, kad je hladnoća prodirala u kuće i u kosti, jesmo li onda izgubili nadu da će snijeg ipak otići, da će proljetno sunce zagrijati zemlju i da će zamrlo drveće prolistati i baciti iz sebe cvjetove?
Bog koji svakog proljeća probudi prirodu na nov život, pokazuje nam tako svakog proljeća svoju moć. I pomaže nam da lakše shvaćamo tajnu njegova uskrsnuća.
Mrtvi ne ustaju, a Jedan je ipak ustao. Mrtvi se iz groba ne vraćaju, a jedan se ipak vratio. Sam je svoje ubijeno tijelo oživio i na taj način svima dokazao da je on Sin božji. Božansku snagu pokazivao je i onda kada je uskrsnuo mrtvog mladića iz Naima, kada je povratio život prijatelju Lazaru. Najveći i nepobitni dokaz svoga božanstva dao je onda kad je živ iz groba izašao i pokazao se svojoj majci i svojim prestrašenim prijateljima i učenicima.
Kad su ga ubili i mrtvog su ga se bojali. Grob su mu zapečatili, pojačane straže oko groba postavili, događa se nešto nečuveno. Živi se plaše mrtvoga, pobjednici strahuju pred pobijeđenim.
Ubijeni Isus napustio je grob. Vojnici, koji su kod groba čuvali stražu, bili su očevici njegova uskrsnuća i kasnije su istinu o Isusovu uskrsnuću raznosili kud god su ih premještali po raznim dijelovima Rimskog carstva.
Kao što proljetno sunce razbija u prirodi zimske okove, te budi novi život, pun ljepote i radosti, tako je uskrsnuće Isusovo polako ali sigurno, oživjelo vjeru u preplašenim apostolima i u zastrašenim učenicima i u mnogim prijateljima koji su se na Veliki petak razočarali i posakrivali. Kristovo uskrsnuće dalo je vjeru, nadu i snagu milijunima onih koji su postajali njegovi vjernici, iako su znali da se time izlažu opasnostima progona i mučeništva. Umirali su na mučilištima sa vjerom i nadom da će s Isusom uskrsnuti na nov i ljepši život.
Razapeti i ubijeni Isus je uskrsnuo. I milijuni vjernika svake godine na ovaj dan pjevaju radosni i veseli poklik Aleluja.
TJELESNA SMRT ili DUHOVNA SMRT ???
Prema tome, nema smisla boriti se protiv tjelesne smrti, nego se boriti protiv duhovne smrti i zanemarivanja hrane kojom se hrani naša osobnost. Kao što se nema smisla boriti da dijete živi u utrobi majke više od devet mjeseci, jer bi tada umrlo, ne bi se moglo razvijati, tako je besmisleno boriti se da čovjek ne prijeđe iz kratkotrajnog života u vječni život. Na medicini je, i na svima nama, da pomognemo djetetu da devet mjeseci u utrobi majke proživi zdravo, te se zdravo rodi. Tako isto na medicini, na vjeri i na Crkvi je da se bori kako bi čovjek ovdje živio duhom zdrav, da bi zauvijek mogao živjeti u duhovnom, vječnom svijetu. Rijetki su koji nalaze takav jasan put u budućnost. Isus iz Nazareta bio je tu najhrabriji čovjek ljudske povijesti. On je slobodno uzeo na sebe smrt, on ju je izabrao i dopustio da ga uhite i raspnu na križ, kako bi svima jasno pokazao da tjelesna smrt nije tragedija, da ona nije kraj života, nego samo normalni tijek čovjekova rađanja u treću i vječnu fazu života.
No, još jasnije je On pokazao pravi put kojim u životu treba ići. Prorok iz Nazareta. Nijedan od osnivača religija nije za sebe tvrdio da je Bog, jedino je Isus iz Nazareta to jasno potvrdio, rekao i pokazao svojim djelima. Usred mraka zla, neuspjeha, bolesti, razočaranja i očaja stoji sigurno svjetlo Isusa iz Nazareta, koje nam pokazuje da i kroz smrt postoji prolaz. A to je čista savjest, ljubav prema čovjeku, praštanje svima i život u kojem sigurno preživljavamo i pobjeđujemo smrt. To je krepostan život, život prepun nade.
Kao u neki veličanstveni hram ulazi Katolička Crkva kroz Veliki tjedan u uskrsno otajstvo. Izvana se čini da je to tjedan tuge, žalosti, poraza. Ali iznutra osjeća se optimizam, hod prema pobjedi, ljubav koja se rađa i koja će se na Uskrs rasplamsati tako da je više nitko neće moći ugasiti.
Lijepo je biti čovjek, zato što je Isus iz Nazareta živio na ovoj zemlji.
Uskrs dolazi, a jesmo li mi sazreli za to?
Jesmo li sazreli da odbacimo sa očiju sve one mrene zabluda koje su nam priječile pogled na važne stvari u životu, kao što su odnosi s drugima, prijateljstvo, pomaganje ili u našim očima samo svijetle one materijalne stvari koje nemaju moć ispuniti nam dušu?
Jesmo li sazreli da prestanemo voditi dvostruki život, dok smo u crkvi ponašamo se kao sveci a kada izađemo kao da postajemo neki neprepo-znatljivi ljudi i zaboravimo sva ona obećanja i molitve?
Jesmo li sazreli da odbacimo egoizam koji se duboko zario u nutrinu našeg srca i svu onu zavist, ljubomoru, uspoređivanja, nadmetanja koja on donosi sa sobom, jesmo li sazreli da drugome prepustimo prvo mjesto? Jesmo li sazreli da se ponizimo da budemo maleni kao djeca gledajući u malim stvarima velike stvari, a ne samo da razmišljamo kako ćemo se kome dodvoriti i nakloniti da bismo dobili neku moć ili utjecaj?
Jesmo li sazreli da cijeli naš život postane molitva, da sve ono što radimo prikazujemo Bogu kao naš svakidašnji trud, a sve probleme, rane, udarce, podmetanja, podcjenjivanja drugih kao naš naš mali dio doprinosa spasenju sebe i drugih? Jesmo li sazreli da u drugome doista gledamo svoga brata i sestru, a ne samo konkurenciju, suparnika ili nekoga s kime se trebamo boriti da bismo dokazali da vrijedimo.
Jesmo li sazreli da otpočnemo drugačiji život, ne razmišljajući više o tome kakvi ćemo ispasti u tuđim očima, već da nam jedino stane do toga kako će ovo što radimo izgledati u Božjim očima. Isus je svoj dio za nas učinio, na nama je sada da ustanemo i krenemo svjedočiti ovu ljubav koju smo od njega primili, da pokažemo koliko nam ta njegova žrtva znači te zbog nje više ništa neće biti kao prije. S njime smo postali novi ljudi, budimo to svakoga dana svoga života!
 |
*Prva Pričest u našoj župi biti će 30.5.2021. u 11.00 sati *Sv. Krizma u našoj župi biti će 5.6.2021. u 11.00 sati. *Hvala našim vatrogascima na čuvanju Božjeg groba u župnoj crkvi. *Hvala udrugi žena „Đurđek“ iz Sv. Đurđa na uređenju i sadnji cvijeća u perivoju ispred župne crkve. *STRUGA -Popravljen su zvona crkve Sv. Ane u Strugi Hvala Božidaru Bahat i Siniši Stančin iz Sv. Đurđa na popravku zvona u Strugi. A koliki je račun, pitam se ja a možda i vi? *Završili smo izgradnju nove ograde oko župne crkve. Sveukupni troškovi su 180 tisuća kuna. Hvala našoj općini i nčelniku Josipu Jany na novčanoj pomoći od 150 tisuća kuna. Ostalo troškovi su isplaćeni iz župne blagajne. Na pročelju župne crkve Sv. Juraja postavih zahvalnu ploću kao spomen i zahvalu svima ! U svome životu često smo zaokupljeni svakidašnjicom i obuzeti svijetom oko nas do te mjere da ne uspijevamo doprijeti do Uskrsloga. A On, baš kao i u slučaju sv. Tome, stoji pred nama i nudi nam blaženstvo vjere koja nas sjedinjuje s njim i daje snage da prevladamo sve nedaće i nevolje našeg života! Sretan Uskrs želi vam načelnik Josip Jani i djelatnici naše općine! |
 |
|
 |
 Mir vječni! |
 |
|